Moj internet dnevnik
Sretni ljudi
Blog - siječanj 2011
petak, siječanj 21, 2011

Nekako se ovih mojih zadnjih par dana stalno provlači tema odustajanja. Ne, nemojte misliti da ja odustajem od nečega, nego se jednostavno poklopilo da sam slušala nekoliko lijepih web predavanja a i jučer razgovarala s mojom dragom prijateljicom, baš o toj temi. Neki dan je objavljeno kako smo imali najdepresivniji dan u godini. Možda zbog toga i ova tematika!

O čemu ja zapravo ovdje govorim? Svi smo se mi našli u prilikama i situacijama kada smo odustajali od nekih projekata, ljudi, životnih situacija. Možda smo duboko u sebi i osjećali da je to nešto što želimo i volimo, no međutim okolnosti se jednostavno nisu kretale u željenom smjeru i tada bismo odustajali shrvani i nesretni.

No ono što mi je moja prijateljica s velikim životnim iskustvom jučer rekla, ono što sam čula od mudrih svojih učitelja i učitelja Kabbale te što sam iskusila i na vlastitoj koži, jest da upravo u najtežim situacijama ne smijemo odustajati. Zašto? Zato što nam je potreban još samo jedan korak, samo još jedan mali korak da prijeđemo granicu.

Često puta sam se u takvim situacijama znala naći u tami svoje duše, misleći kako se sve urotilo protiv mene, no samo me je velika snaga moje volje tjerala naprijed i danas znam da nisam pogriješila. Nije bilo svjetla ispred mene, niti nikakvih naznaka da bi moglo biti bolje. Svjetlo je slabašno titralo samo u meni i hvala Bogu na mojoj tvrdoglavosti koja me je tjerala naprijed.

Čak i moja prijateljica koju sam prije spominjala kaže da je sada uvidjela nakon svog četvrtog novog početka, kako je trebala biti strpljiva i samo još malo pričekati i stvari bi se pokrenule. Ili kako ona lijepo kaže: Mnogo ljudi želi na Mt. Everest ali je malo onih koji dođu do vrha, pa i oni koji stignu imaju poteškoća i ponekad znaju odustati 50 m ispred cilja. Ali to ne znači da se ne može!.

Kabalisti ovu temu smještaju u dimenziju Yesoda u drvetu života, za koje bih ja rekla da odgovara poziciji 2. čakre. Kaže se da je dimenzija Yesod most između fizičkog i duhovnog aspekta života i njegov temelj ( fizička dimenzija je Malchut ). To je dimenzija koja je najvažnija ali i samim time najteža za naučiti. Kaže Kabbala da svaki puta kada dođemo do nivoa gdje bi nam se trebao objelodaniti naš sljedeći korak ili ulazak u sljedeću dimenziju, dolazimo pred «vrata» i u nama se budi osjećaj totalne tame. Ta vrata imaju mnogo ključanica. Zašto ključanice? Ključanice su nastale tijekom naših prošlih života u kojima smo došli do ovih vrata i odustajali. Odustajali zbog straha, sumnji, manjka samopouzdanja. Kaže Kabbala da čak naša negativna reakcija niti nije toliko strašna i normalna je, no ono što je strašno jest sam čin odustajanja. No samim time što smo simbolički rečeno došli do «vrata» moramo znati da se iza tih vrata skriva čudo, skriva svjetlo, skriva ono što želimo. Ako nismo došli do osjećaja da želimo odustati, nismo došli do vrata. Naravno kada prođemo ta vrata a to se može dogoditi u sekundi, ako tako vjerujemo, ne znači da nas ne čekaju novi izazovi i nova vrata.

Kaže se da kada sebi postavite pitanje ili zaključak: Dali je sve to skupa vrijedno truda? Ma to nije vrijedno truda! vi ste pred činom odustajanja a vaše Niže Ja uvjeriti će vas da je ovo što već imate dovoljno dobro!!!

Sjetite se ovoga što sam napisala kada pokušate odustati i povući se. Sljedeći puta će biti samo još teže. A u vama ima jako mnogo snage koje možda niste niti svjesni. Samim time što ste došli do vrata, govori kako snaga leži u vama- samo je morate osjetiti, izvući na površinu i primijeniti.

Vjerujem da se možete prisjetiti MNOGO situacija kada ste ipak prošli kroz vrata a i ovih obrnutih situacija. Sjetite se kako ste se osjećali u prvom slučaju a kako u drugom.

Mene je uvijek naprijed tjerala činjenica da će sljedeći puta biti mnogo gore i da bih zbog svoga čina mogla upasti u tamu a moja duša je toliko žudjela za svjetlom. Možda je to čak i jedini strah koji je opravdan, strah da ćemo biti odcijepljeni od svjetla, od Boga, od naše biti! I zato samo hrabro.

 

Sretan put!

sretniljudi @ 09:56 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 18, 2011

U zadnjih nekoliko dana dogodile su mi se neobične stvari. Odluke o kojima nisam niti razmišljala, niti sanjala. Neobične okolnosti. Dogodilo se to u petak, kada sam se kod svoga prijatelja zaljubila u njegovo štene kraljevske pudle. Malo pomalo to bijela loptica podvlačila mi se pod kožu ( zapravo malo poveća lopta jer su štenci kraljevske pudle sa 4. mjeseca već zavidne veličine ).

Moj prijatelj mi je otkrio kako postoji još jedno zadnje štene, koje bi bilo kao stvoreno za mene. Malo pomalo, bez obzira na silna pitanja kako ću i što ću s psom u stanu, nekako duboko u sebi znala sam da taj pas nije slučajno ušao u moj život. I tako je pala odluka da u ponedjeljak odem pokusno pogledati Moa ( tako se zove ).

Inače već sam imala psa koji je živio s mojim roditeljima na selu i koji je k nama došao onoga dana kada sam ja prije sada već tri godine, odlazila u Ameriku misleći kako ću tamo ostati jedno dulje vrijeme. Znali smo se zezati da je pas zamijenio mene. Ja sam se vratila ali pas je ostao i postao najveća ljubav obitelji. Nažalost viđala sam ga samo vikendima, no tata i mama su mu davali svu brigu, pažnju i njegu.

No, dali zbog moje odluke da uzmem novoga psa ili zato što je tako moralo biti, Rexi je u nedjelju završio pod kotačem automobila. Roditelji su bili neutješni a ja nisam znala što se zbiva i kako reagirati. Tako je završio život jednog predivnog bića punog bezuvjetne ljubavi.

Moe je ušao u moj život jučer. Već prvoga dana probudilo se moje Niže Ja i počelo puhati i nevoljko reagirati na to da ću morati 4 puta van. Duboko unutra vrištao kada bi se Mo popiškio ili pokakao tamo gdje nije smio. No s druge strane, taj pogled i ljubav te silno dječje veselje u mom novome peseku, ipak je prevladalo.

Znam da će mi trebati neko vrijeme da se jedno drugome prilagodimo i znam da taj pas ima veću ulogu nego što ju ja uopće ovoga trena mogu pojmiti. Jučer je stao kao ukopan ispred jedne zgrade koja je nedavno sagrađena i u kojoj su od ca. 100 stanova prodana samo dva. Jednostavno nije htio niti naprijed niti natrag. I uzalud molbe i guranje i navlačenje. Čim smo se makli par metara dalje, sve je bilo u redu. Veselo je skakao i pozdravljao ljude na cesti.

Eto možda mi je i pas intuitivan i osjeća da nešto nije u redu!

Velika je odgovornost ali i veliko veselje. Upravo spava ispod stolice na kojoj radim. I zapravo je uvijek negdje ispod mene.

sretniljudi @ 16:50 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, siječanj 8, 2011
Bruce Lipton

U ovome postu prenosim prijevod teksta Bruca Liptona, doktora znanosti i svjetski priznatog autoriteta koji povezuje znanost i duhovnost, te glasnogovornika nove biologije. www.BruceLipton.com

Ako ste ikada rekli kako u vama postoje dva uma ( ili mišljenja o nečemu ), bili ste u pravu. Um koji je proizveo tu ideju je bio vaš svjesni um- sjedište kongnitivnog razmišljanja, osobnosti i slobodne volje. To je dio uma koji proizvodi želje, stremljenja i namjere. I to je dio uma koji nasmijava Boga. Radi se o tome da taj dio zamišlja tko smo i što smo, no kontrolira samo 5 % našega života.

Podaci pokazuju kako svi mi koji se trudimo misliti pozitivno ali na kraju završavamo s negativnim rezultatima, možemo nažalost zaključiti kako naši životi ipak nisu pod kontrolom naših svjesnih želja ili namjera. Ako mi ne vjerujete, izračunajte. Naša podsvijest je ta koja vodi igru 95 % našeg vremena. Stoga je naša sudbina zapravo pod kontrolom « snimljenih programa « ili navika koji su nastala instinktivno i putem percepcija koje smo umnožili tijekom našeg života.

Najsnažniji i najutjecajniji programi u našoj podsvijesti su oni koje smo snimili prve. Tijekom iznimno važnog perioda formiranja- između trudnoće i šeste godine života- naš temelj života i oblikovni programi, nastali su proučavanjem i slušanjem naših izvornih učitelja- roditelja, braće i sestara ili bliske okoline. Nažalost psihijatri, psiholozi i savjetodavci nisu svjesni, da mnogo onoga što smo naučili jest bazirano na pogrešnoj percepciji, koja sada ograničava i izražava se kroz samo-sabotažu i uvjerenja

Mnogi roditelji nisu svjesni da se njihove riječi i ponašanja kontinuirano snimaju u podsvijest njihove djece, što doslovce ostavlja otisak ranih iskustava. Ako se malom djetetu često govori da je zločesto ili loše, dijete ne može shvatiti da se izjava odnosi samo na trenutno stanje povezano s trenutnim ponašanjem. Njegov mladi um registrira ovu izjavu kao stalnu i oblikuje ga kao osobu. Ista stvar se događa i s uvjerenjima, izrečenim ili ne, da dijete nešto ne zaslužuje, da nije dovoljno dobro ili pametno, ili da je boležljivo ili slabo.

Te nesvjesne roditeljske izjave direktno se snimaju u dječju podsvijest. Uloga uma jest kreiranje sklada između njegovih programa i stvarnog života. Mozak nesvjesno generira prikladne ( i neprikladne ) reakcije ponašanja koje potvrđuju istinu njegovih programiranih percepcija. Jednom dostupni, podsvjesni programi automatski manifestiraju svoju percepciju kao lažnu realnost koja oblikuje naš individualni život.

Primijenimo to neko nesretno životno iskustvo. Zamislite da imate 5 godina i da izvodite scenu u trgovini jer želite određenu igračku. Kao bi vas utišao jer se nalazite na javnom mjestu, vaš otac- i sam ljut – govori vam nešto što su i njegovi roditelji njemu govorili kada bi izazivao scenu: Ne zaslužuješ ju!. Krenimo naprijed 20 do 30 godina i sada ste odrasla osoba na pragu novoga posla koji vam nudi fantastičnu financijsku nagradu. I odjednom se pojavljuju blokade i posustajanja. Cesta prema bogatstvu koja je donedavno izgledala tako jasno odjednom je blokirana. Svjesni ste svoje sposobnosti da možete uspjeti, no odjednom stvari krenu krivim putem, vaše novo ponašanje postaje rastrzano i neprofesionalno- a vaš šef to također primjećuje.

« Što se događa? pitate se. Problem je u tome da su programi vašeg podsvjesnog uma u konfliktu sa željama svjesnog uma. Dok je vaš svjesni um pozitivan i pun nade u nove mogućnosti, snimljena poruka vašeg oca: Ne zaslužuješ to! razorno programira ponašanje vašeg podsvjesnog uma. Isto se događa i s hipnotiziranom osobom koja pokušava podignuti čašu vode misleći kako teži 100 kg, naš podsvjesni um spremno sabotira vaše svjesno ponašanje jer usklađuje vašu realnost s onom programiranom- a velike su šanse da niste niti svjesni da se to događa.

Zašto? Zbog toga što vaš automatski program vodi igru dok je vaš svjesni um preokupiran drugim mislima kao na primjer kako će potrošiti ekstra zaradu. No kada je naš svjesni dio i uključen, često nema spoznaje o automatskom ponašanju koje generira podsvjesni um. I zbog toga što naš podsvjesni um obuhvaća 95 % onoga što radimo, mnogi naši obrasci ponašanja su nam nevidljivi!

Datoteka naših percepcija i uvjerenja programiranih u našem umu jest primarni faktor u oblikovanju naših života. Dobra vijest jest da zapravo posjedujemo moć nad sadržajem naše podsvijesti. Postajući svjesni naših nesvjesnih uvjerenja i programa, otvaramo vrata prema spontanoj evoluciji.

sretniljudi @ 13:56 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, siječanj 2, 2011
Jedna od najtežih lekcija na mome duhovnom putu a vjerujem i na putu mnogih, jest lekcija ne vezanja uz osobe, situacije, prošlost. Meni kao Račici s podznakom u Škorpionu, to je bio posebno težak zadatak jer se vrlo lako vežem uz ljude i u prošlosti sam znala biti vrlo posesivna i ljubomorna. Pa kad biste i pogledali moj astrološki chart, vidjeli biste da prisutnost elementa vode ( emocije ) u njemu posebno dominira. No kao što znamo, to sam sama odabrala i stoga, Natalija zasuči rukave i uhvati se posla.

Lekcija ne-vezanja najteže mi je padala u odnosima- bilo partnerskim, bilo prijateljskim. A vezati se možemo i uz obitelj, zemlju u kojoj živimo, stan, materijalne stvari itd. itd.

Odlijepiti se iz odnosa koji više nije funkcionirao, bio je za mene težak rad i patnja koja je trajala mjesecima. Pa čak i dok sam bila u odnosu, moj svijet se u tim trenucima vrtio samo oko osobe koju sam voljela. Podosta sam znala zanemariti svoje obaveze i zapravo se sjećam da nisam mogla niti funkcionirati onih dana kada bih znala da ću tu osobu vidjeti. Sanjarila sam i prepuštala se razno raznim idealiziranjima i nastojala pokazati samo ono najbolje od sebe. Ako bih osjetila da u vezi nešto ne štima, nastojala bih to svim silama ispraviti jer sam smatrala da sam ja ta koja je učinila nešto krivo i da zbog toga i veza ide u krivome smjeru. No međutim nisam shvaćala da sam vezivanjem za tu osobu, istoj davala i svoju moć i svoju snagu i dozvoljavala drugoj osobi da me svjesno ili nesvjesno kontrolira.

S prijateljima je situacija bila malo drugačija. Nisam bila toliko vezana, no kada se netko od prijatelja ne bi javio nekoliko dana ili odgovorio na moju poruku, imala sam osjećaj da sam ja ta koja je nešto skrivila i da se prijatelj/ prijateljica sigurno na mene ljuti. No međutim na kraju bi se ispostavilo da su moje insinuacije bile netočne, no dugo vremena mi je trebalo da shvatim da problemi s kojima se nose moji prijatelji i njihovo povlačenje nema apsolutno nikakve veze sa mnom.

Shvatila sam da vezanost uz nekoga donosi nemir u moj život jer bih konstantno razmišljala o toj osobi, borila se sa svojim emocijama, čekala da me nazove i samim time zanemarivala sve oko sebe.

Taj osjećaj vezanosti posebno se jako osjeća kada smo duboko povezani s nekom dušom, s kojom imamo poseban odnos još iz prošlih života ( kao što je bio slučaj s dušom iz mog zadnjeg posta ). Čak i kada se možda ne viđate s njom, osjećate tu energetsku povezanost i znate da nije dobra za vas jer se kvalitetan, zdrav odnos ne temelji na boli, patnji i opsesivnom ponašanju.

I sada se sigurno pitate što vam je činiti:

1) Pokušajte spoznati uzrok vaše vezanosti uz nekoga ( prošli život )

2) Maknite se na neko vrijeme iz vidokruga te osobe

3) Uklonite/ spalite sve što vas veže uz tu osobu

4) Nađite terapeuta ili učinite sami kidanje svih loših energetskih veza koje vas vežu uz tu dušu

5) Izgovarajte afirmacije tipa…: Otpuštam X iz svoga života i zahvaljujem na svemu što nas je vezalo. U svoj život unosim samo kvalitetan nevezan odnos s X.

6) Dozvolite si vrijeme za suze, patnju, bol. Nemojte potiskivati osjećaje. S vremenom će početi slabjeti i potpuno nestati.

7) Zamolite svoje vodiče za pomoć. Oni čekaju vašu zamolbu!

Onoga trena kada u sebi osjetite potpuni mir, radost i buđenje nove osobe u vama, znajte da ste na dobrome putu.

Moje iskustvo je također pokazalo ( pogotovo u partnerskim odnosima ) da će se osoba za koju smo se vezali, pojaviti ili javiti odmah nakon što raščistimo sami sa sobom. Do tada ćemo možda uzaludno čekati na njen/ njegov poziv. Sjetite se da je ovaj život samo velika iluzija i učenje i da o vama ovisi kako ćete ga kreirati. A to će biti i jedan prekrasan test za vas, kako biste testirali svoju postojanost. Možda ćete osjetiti još veću ljubav prema toj duši ali ta ljubav će sada biti oslobođena uvjetovanja. I ono najvažnije, VAŠA OSOBNA MOĆ će ponovno biti u vašim rukama.

Sjećam se i iskustva svoje vrlo bliske prijateljice koja je razrješavala težak odnos sa svojom kćeri koja joj se zbog teške ljutnje nije javljala godinu dana dok je bila na studiju. Tek kada je maknula sve njene stvari iz stana, prodala auto kojeg njena kći nije htjela iz inata voziti jer ga je mama kupila i u potpunosti se pomirila sa činjenicom da joj se njena kći možda nikada neće vratiti, tek tada joj se javila i molila za pomirenje. Danas imaju prekrasan odnos. Moja prijateljica samoj sebi je dokazala da je neće u očaj baciti kćerine emocije i da se mora u potpunosti maknuti i dozvoliti i svojoj kćeri da spozna svoju lekciju. Bilo je teško za obje ali nakraju je svaka naučila svoju lekciju u potpunosti.

Ako nakon susreta ili telefonskog razgovora zaboravite na tu istu osobu u roku od pola sata i ostanete u potpunosti mirni i fokusirani na sebe i svoj trenutak, znajte da ste test prošli :o).

Nagrada će nakon nekoga vremena biti potpuni mir i nereagiranje na ništa i nikoga. Uvijek ćete biti postojani i u svome centru.

 

 

 

 

sretniljudi @ 13:26 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
50638
Index.hr
Nema zapisa.