Moj internet dnevnik
Sretni ljudi
Blog - listopad 2012
četvrtak, listopad 18, 2012

regresija

 

Iskustvo regresije kod Natalije Pavlaković


Regresija? Za mene do prije mjesec dana pojam koji bi u meni izazvao nepovjerenje, strah, neizvjesnost, odbijanje.

E, ali to je bilo prije mjesec dana! Sada vidim koliko su predrasude, uvriježena mišljenja, televizija, roditelji oblikovali moju realnost. Mišljenja da će me regresija odvesti u neki prošli život iz kojeg se više neću moći izvući.. Što ako ostanem zaglavljena u nekom užasnom, strašnom, odvratnom životu i više se ne uspijem  iščupati i zauvijek ostanem zarobljena u zatvoru svoga uma koji stalno vrti taj grozomorni film? Što ako vidim nešto što mi se neće svidjeti pa od toga poludim? Što ću onda? Što će moja djeca? Muž? Posao, obitelj? Pa to je nešto najgore što mi se može dogoditi - da se više neću moći brinuti za druge! Pa od kuda mi ta neizmjerna briga, misao da će mojim najbližima biti lošije ako ne budem tu, na raspolaganju 24 sata na dan, bespoštedno prostirući sebe pod svaki zahtjev, svaku molbu, svaki hir.

A, gdje sam tu ja? I, dokle tako??

Trebalo je proteći puno godina da bi si uopće i počela postavljati takva pitanja. Godine rada na sebi, psiho terapija, savjetovanja, psiho drama, duhovnih, energetskih tehnika, transformacijskih procesa, meditacija… Godine svakodnevnog preispitivanja svog ponašanja, svojih postupaka, svojih reakcija prije nego što bih se uopće sjetila fokus života usmjeriti na sebe i svoje potrebe ispred želja i potreba članova svoje uže obitelji. I, kao odgovor na taj moj početak koprcanja i borbe za sebe, ispred doslovnog trčanja svakom tko uvaljen na kauču pomakne i malim prstom, dobijem: 'Ti si se promijenila na gore, netko ti je isprao mozak, više se smješkaš kao u početku braka.' Dum, tres!! Ponovno osjećaj krivnje, odbačenosti, neshvaćanja od nekoga tko je bezbroj puta doktorirao na brizi samo za sebe, na egoističnom zadovoljavanju samo svojih potreba i želja, na bezosjećajnosti za tuđu bol. Ma tko je tu lud? Osjećala sam se kao autić na daljinsko upravljanje, kako tko izbaci neku emociju tako i ja letim iz krivnje u osjećaj ostavljenost, iz ostavljenosti u nedostatak samopoštovanja, u stres, u bolest i bolove.

U moj život je ušla Natalija, u trenucima iskrene molbe za pomoć od Boga, od vodiča, anđela, zaštitnika, Univerzuma, bilo koga. Kroz kanaliziranu poruku uzašlog majstora Lady Nade preko Natalije dobila sam poruku da mi je zadatak u ovom životu naučiti voljeti sebe. Najteži zadatak koji sam mogla zamisliti. Nekoliko mjeseci kasnije, a prije mjesec  dana odlučila sam se i na regresiju kada sam došla na prekretnicu u svom životu u emotivnom i poslovnom smislu. Tražila sam odgovore na brojna pitanja, ali odgovori nisu stizali. Sad znam da je odgovor stizao kroz odluku da odem na regresiju i nađem UZROK koji me doveo do toga kako se sada osjećam. Natalija i prostor gdje smo radili regresiju, razgovor prije, smijeh i olakšanje nakon regresije, cvjetne esencije bili su toliko podržavajuće, umirujuće, zaštitničke da su u trenutku odagnali svaku moju sumnju u bijeg. Uvid kojeg sam stekla zasigurno je najdirektnije iskustvo koje sam ikada doživjela da sam požalila što se nisam odlučila ranije. No, sve u svoje vrijeme. Napokon sam spoznala  od kuda mi osjećaj krivnje i toga da nešto ne radim dovoljno dobro, uz pomoć Natalije proživjela sam u potpunosti taj osjećaj, isplakala ga i krenula dalje bez tog velikog emocionalnog tereta. Vjerujte mi uopće nije tako strašno kako se čini. I, nisam ostala zarobljena i nisam poludjela! Oslobodila sam se jednog neugodnog osjećaja koji me kroz nekoliko života pratio, osjećaja krivnje i osjećaja da ne zaslužujem bolje od onoga kako mi je. Sada znam da tada, u tom prošlom životu, kada sam stvorila to uvjerenje nisam znala i mogla drugačije i zato si sada, u ovom životu, u potpunosti, iskreno opraštam, prihvaćam, oslobađam, podržavam i štitim tu nesretnu, siromašnu, ostavljenu i tužnu djevojku, u svojim mislima.

Opraštam sebi i oslobađam SEBE. To djeluje iscjeljujuće!

Hvala ti Natalija, od srca na pomoći!

 

Ksenija Tićak

sretniljudi @ 12:55 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
51170
Index.hr
Nema zapisa.