Moj internet dnevnik
Sretni ljudi
Blog - studeni 2010
utorak, studeni 30, 2010

Koliko često osjećamo zahvalnost u životu? Pri tome ne mislim na svakodnevno Hvala! prodavačici u trgovini, nego koliko se često sjetimo zahvaliti na životu koji imamo, na zdravlju, na hrani na našem stolu, na zdravoj pameti, na djeci, na krovu nad glavom? Primjera ima bezbroj.

Nažalost uvijek ćemo se prije sjetiti ružnih situacija i negativnih ljudi. I tada zapadamo u apatiju, depresiju, negativnost, strah. No ako se svakodnevno prisjetimo svih onih prekrasnih stvari koje imamo u životu, shvatiti ćemo zapravo koliko smo sretni i da i ove naoko trenutno ružne situacije u našem životu, isto tako imaju svoj smisao i svoje razloge.

Priroda oko nas tako nam prekrasno pokazuje da je život vječna mijena. Prekrasne sunčane dane zamjenjuje oluja nakon koje život izgleda tako svjež, tako nov; ljeto postepeno zamjenjuje zima kada se život povlači u san, no isto tako skuplja energiju za novi rast, novi potencijal koji se opet budi u proljeće. Vjerujem da biste se i vi sjetili mnogo sličnih primjera.

U ovome trenutku mi na um pada jedna prekrasna priča, kojoj se trenutno ne sjećam autora, no nije niti bitno, bitna je poanta priče:

Priča govori o seljaku koji se svakodnevno borio kao bi održao svoju ljetinu. Nakon dana i dana suše u kojima je uz tešku muku nastojao održati svoje biljke na životu, slijedila je oluja koja je uništila pola usjeva. Borio se zimi, borio se ljeti i njegovim nastojanjima nije bilo kraja. Jednoga dana u velikoj ljutnji obrati se Bogu i kaže mu kako bi on da ima tu moć, sigurno bolje upravljao prirodom nego tako velika sila kao što je Bog. Čuvši ga, Bog mu ponudi da on bude nadstojnik prirode jednu godinu. Čovjek se silno obraduje i prihvati ponudu. Uslijedila je godina u kojoj je čovjek uvijek nastojao da vrijeme bude savršeno- savršena temperatura, savršena ravnoteža sunca i kiše. No kada je došlo vrijeme ubiranja plodova, čovjek uvidi da su svi njegovi plodovi prilično slaba izgleda i veličine. I bez obzira na njihovu kvantitetu, kvaliteta je bila vrlo mala. U tom trenu shvati gdje je pogriješio: svojim nastojanjima da sve bude «savršeno», zaboravio je na činjenicu da kroz oluju, sušu, zimu, mraz- opstaju i rastu samo najjače biljke koje isto tako daju najbolje plodove i najbolje sjeme. Pruživši biljkama «savršene» uvjete, zakinuo ih je za borbu za opstankom. Zahvalivši se Bogu na pruženoj prilici i novoj svijesti, vrati mu upravljanje prirodom shvaćajući da je život u savršenoj ravnoteži bez obzira i na ružne i teške dane.

I naš život nije ništa drugačiji. Kroz teške dane se razvijamo, borimo, rastemo a u lijepim danima uživamo u plodovima našega rada. I onda opet ispočetka. Neki su možda odabrali biti kao prekrasna ivančica na cvjetnoj livadi imajući više lijepih nego ružnih dana a neki možda biti kao gorski hrast, šibani vjetrom, olujom i mrazom- uspijevajući othrvati se i najtežim uvjetima. No i ta ivančica i taj hrast svak u sebi nose svoju ljepotu i svoju snagu. I svaki taj trenutak bio on lijep ili ružan, nužan je dio našega života.

Od kada sam počela svakodnevno izjutra i prije spavanja zahvaljivati na svemu što osjećam u svome srcu, u meni je počeo rasti još veći mir i shvaćanje da je sve u potpunom i savršenom redu. Pokušajte!

sretniljudi @ 08:43 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 25, 2010

Nikada nisam imalo problema s novcem. Naravno ponekad ga je bilo više a ponekad manje, ovisno o mojim potrebama. Kada sam ulazila u neke veće financijske projekte, uvijek bih zamolila svemir da mi bude dan posao koji će mi omogućiti zaradu. I uvijek bih dobivala onoliko koliko sam trebala. Naravno da je cijela priča isto tako imala veze i s mojim vjerovanjem u sebe i sposobnošću da neki posao obavim kako treba.

Ulaskom u duhovne vode situacija je postala malo složenija. S obzirom na uvriježeno mišljenje kako sve što je dano od Boga treba biti besplatno, našla sam se u neobranom grožđu- što i kako naplatiti? koju cijenu postaviti? hoće li biti preskupo? itd. itd.

Još uvijek sam se također i preispitivala koliko sam dobra u ovome što radim, koliko vrijedim. Lako je bilo na starome radnom mjestu reći: moj rad vrijedi toliko i toliko. Nakon 15 godina rada znala sam svoje mogućnosti i svoje limite.

I to što neki kažu da osobe koje pomažu drugima koristeći se svojom alternativnom/ duhovnom naobrazbom ili onome što im je dano od Boga ne bi trebale naplaćivati jest totalno nelogično. Jer sve dolazi iz istoga izvora- Božanskog izvora- i kruh koji pekar svojom ljubavlju i znanjem peče i umjetničko djelo koje stvara pozitivne vibracije u slušatelju/gledatelju. A sve su to *Božanska djela* koja bez razmišljanja plaćamo.

Onda sam shvatila sljedeće: bez obzira na moja ili tuđa uvjerenja, novac je energija koja mora kolati. Držimo li ga se čvrsto i ne dozvoljavamo da teče, on stagnira. I to je kao da kažemo svemiru da imamo dovoljno. Isto tako mora postojati ravnoteža u kvantiteti davanja i primanja jer time narušavamo prirodnu ravnotežu. Ukoliko to ne učinimo, osoba koja daje osjećati će duboko u sebi da je ostala dužna a druga strana će se osjećati zakinutom.

Naravno sada će netko reći kako takva filozofija može funkcionirati samo u etičkom i moralnom društvu, no svjesni smo svakodnevnom propašću i bankrotom svih onih koji se nisu držali principa ravnoteže.

Priroda je u savršenoj ravnoteži- smjena godišnjih doba, dan-noć, udisaj-izdisaj- i ako to pravilo primijenimo i na sve detalje našega života, naš život će biti ispunjeniji i sretniji. Zaboravite na okolinu, državu, političare. Krenite od sebe. Ovo je vaš život i vaša kreacija.

A ako vidite i osjetite da netko stvarno ne može i nije vam u mogućnosti dati novac za vašu pomoć, pomozite toj osobi. Svemir će vas nagraditi na drugoj strani, jer je energija dana iz viših razloga. I opet se sve vraća u ravnotežu.

I za kraj mali test za vas. Odgovorite pismeno i ozbiljno na dolje navedena pitanja i osvijestite svoje stare, negativne obrasce spram novca i odmah ih preinačite u pozitivne afirmacije koje ćete ponavljati što je moguće češće:

 

NOVAC je

NOVAC je kao

 

ZARAĐIVANJE NOVCA je

ZARAĐIVANJE NOVCA je kao

 

NAPLATA je

NAPLATA je kao

 

TROŠENJE NOVCA je

TROŠENJE NOVCA je kao

 

Uživajte!

 

 

 

sretniljudi @ 06:33 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 24, 2010

Koliko puta nam se dogodilo u životu da smo znali sresti osobu koja je u nama izazivala nelagodu ili neki drugi negativan osjećaj i u tome trenutku smo htjeli pobjeći od nje što je moguće prije? Koliko puta se znalo dogoditi da smo u određenim trenucima čak i s dobro nam znanim osobama znali osjetiti ljutnju, odbijanje, krivnju i sl.?

Kaže se da je svaka osoba koja se nađe na našemu putu naš veliki učitelj. Svaka osoba ogledalo je našeg unutarnjeg stanja i što je ogledalo čišće ( što je osoba duhovnija ), to je i odraz čišći i jasniji.

Npr. odlučili smo se upustiti u novi posao no međutim naš partner nas u tome ne podržava i ne vjeruje u naš uspjeh. Borite se s tim njegovim/ njenim osjećajima, no zapravo biste se trebali pitati što vam partner želi reći: Postoji li u vama možda još trunka nepovjerenja u vlastite sposobnosti? Sumnjate li i u sebe?

Ili druga mogućnost: Možda vam takva partnerova reakcija upravo jedan dodatni podstrek da krenete još motiviranije i žustrije u ono što želite u životu.

U svakom slučaju UVIJEK je riječ o vama. Često puta zaboravljamo da smo rođeni kako bismo sebe unaprijedili, od sebe napravili boljeg čovjeka, živjeli bolje i stoga sebe moramo postaviti na prvo mjesto. Sebi uvijek moramo biti najveći prioritet u životu. To ne znači biti egoistično zaljubljen u sebe i zanemarivati druge, nego se uvijek i u svakoj situaciji pitati da li i kako nešto koristi našem rastu. Samim našim rastom, ljubavlju spram sebe i samopoštovanjem- raste i kvaliteta našeg života a time i naša pozitivnost, sreća i ispunjenost koja isto tako pozitivno djeluje na našu obitelj, prijatelje, okolinu.

Isto tako često nailazim na klijente koji mi govore kako imaju osobu u svome životu koja se ružno odnosi prema njima a oni toj osobi nisu učinili ništa nažao. I opet u cijeloj priči postoji razlog. Ništa nije slučajno. Možda vas je ta osoba došla naučiti ne reagiranju na tuđe ispade- ne davanju energije tuđim postupcima. Jer koliko dajemo energije nečemu, toliko nam se i vraća natrag. Ljutnja i svađa s nekime, samo dodaje još više vatre na ulje. Odbijemo li takve reakcije, druga strana se neće imati za što uhvatiti i jednom će morati prestati.

Isto tako u takvim situacijama možete sami sebe testirati i vidjeti da li ste baš toliko dobri koliko tvrdite ili je samo potreban jedan ovakav « vražić», pa da krenete u ogovaranje, kritiziranje, ljutnju.

I treći razlog za one koji vjeruju u reinkarnaciju je prošli život s tom osobom ili osobama. I opet predivna mogućnost da se zagledamo u sebe i zapitamo što nam ta osoba donosi u život.

Vjerujte mi da ćete u svakome slučaju pronaći da vas te osobe diraju u VAŠE bolne točke. A naše bolne točke i reakcije samo su znak da još uvijek nismo u potpunom miru i ravnoteži sa sobom. Na svaku takvu situaciju gledajte kao blagoslov i predivnu priliku za rastom.

Kaže se da su naši najveći neprijatelji na zemlji, zapravo naši najveći prijatelji na nebu jer su nas došli naučiti najvećim lekcijama.

I onda se stvarno zapitajte da li pred vama stoji anđeo ili vrag? Sretno!

sretniljudi @ 06:10 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, studeni 20, 2010

Početkom ovoga mjeseca tranzitni Saturn ušao je u moju natalnu 12. kuću i tu će ostati sljedećih dvije i pol godine. «Uh, neće biti lako»- prostrujalo mi je glavom kada sam proučavala njegovo značenje. Onima upućenijim u astrologiju odmah je jasno o čemu se ovdje radi, no ovo pišem zbog onih koji možda nisu svjesni važnosti astrologije i ovakvih životnih situacija.

Pa prvo da krenem od Saturna. Većina astrologa na spomen Saturna zakoluta očima zbog njegovog tzv. negativnog predznaka, no međutim meni je to jedan od najdražih planeta. Zbog čega? Zbog toga što je Saturn veliki učitelj i veliki autoritet u mome životu. Saturn nam govori da nećemo dobiti ono što želimo dok ne naučimo sve što je vezano uz njegovu poziciju. A kada naučimo onda će nas i bogato nagraditi.

U mom slučaju to bi bilo suočavanje sa svim najdubljim podsvjesnim strahovima kako bih uistinu spoznala sve dijelove sebe i tako se pozicionirala u svijetu. Saturn u 12. kući nas stvarno tjera da se zapitamo što je to što želimo i gdje se vidimo u budućnosti. Ova pozicija jedna je od najtežih ako ne i najteža, jer vodi u izolaciju i izvlačenje na površinu svega onoga što smo do sada potiskivali i zatvorili u «ormar». Recimo da nas Saturn o ovoj poziciji suočava s našim prljavim vešom i čisti za naš novi početak prije pomaka u 1. kuću. Odradili smo jedan ciklus svoga života, no sada slijedi revizija i odbacivanje svega onoga što je zaostalo na tome putu.

Onoga trenutka kada se nakon isto tako dvije i pol godine bivanja u mojoj 11. kući, pomaknuo u moju 12. kuću odmah sam osjetila njegovo djelovanje i osjećam ga sve jače i jače. Prošlo je tek nešto više od 10 dana a ja već osjećam kako nemam potrebe za socijalizacijom, kako osjećam da se u meni bude neki za sada neobjašnjivi osjećaji. No tek sam na početku…

Saturn u 11. kući naučio me je mnogočemu. 11. kuća je kuća nada, želja i snova te isto tako kuća manifestacija, prijatelja i grupnog rada.

Odlazak u novi svijet, ostavljanje doma, poznate okoline, prijatelja. Neispunjena i prekinuta veza. Povratak kući i nemogućnost ostvarivanja ponovnog povratka. Tuga, frustracija, neispunjenost. Zatvaranje u sebe. Ništa se nije obistinilo na način na koji sam željela i htjela.

A onda shvaćanje, spoznaja tek na kraju druge godine bivanja Saturna u ovoj kući- spoznaje zbog čega se sve moralo dogoditi, gdje sam pogriješila, gdje sam dozvolila dominaciju straha i onda ponovna akcija, zalet i tek tada su se stvari počele odvijati u moju korist i događale se instant manifestacije.

Saturn nas koči, postavlja blokade, sprečava u našim naumima sve do onoga trenutka dok ne naučimo u čemu griješimo. Saturn je onaj koji nas disciplinira.

U ovome trenutku sam se sjetila svoje bake koja me kao djevojčicu tjerala da iznova i iznova perem isto suđe dok se ono nije blistalo a ja sam ronila suze jer mi se nije dalo i jer mi je kao bilo teško, pa sam se znala i inatiti i još dobiti i batine- ali baka nije popuštala- i onda bih na kraju ipak odradila što se od mene tražilo a sljedeći puta sam nastojala da suđe bude čisto od prve. Eto to bi po meni isto tako bio Saturn.

Tranzitni Saturn u svakoj kući zadržava se dvije i pol godine i dobro je znati gdje se nalazi. Zbog čega? Zbog toga što ćete se onda s istom situacijom lakše nositi jer ćete znati da je ona samo veliko učenje. I ta spoznaja će vas motivirati da cijelu situaciju sagledate s pozitivne strane.

Nemojte imati straha jer strah samo privlači ono što ne želite i nemojte bježati od lekcija. Um je kao magnet. Privlači i dobro i loše. Prihvatite da će se stvari odvijati sporije nego što želite u određenom polju vašega života i da ćete osvijestiti svoje limite i svoje pozitivne strane. Izgradite čvrste temelje i krenite dalje. Život je velika igra i učenje, ništa drugo.

sretniljudi @ 05:55 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, studeni 19, 2010

Svatko od nas ima svoju istinu. Moja istina ili ovo o čemu ću danas pisati ne mora biti vaša istina. Ili će možda samo djelomično rezonirati s vašim shvaćanjima i filozofijom života. I to je u potpunosti u redu! Svatko od nas je unikat u ovome svijetu i svatko od nas ima svoj životni plan i svoj životni put, baziran na svim iskustvima koje je dosada naučio kao duša. I stoga svatko od nas ima i svoj unikatni ugovor po kojem živi najbolje kako može.

Često puta, pogotovo u djetinjstvu i u mladosti, moja okolina pokušala mi je nametnuti svoje obrasce i svoju istinu. Često puta sam je morala prihvatiti jer drugačije nisam mogla niti znala, vjerujući kako su drugi vjerojatno u pravu. Iza toga se skrivao manjak samopouzdanja i nezrelost. No s vremenom sam spoznala da se iza svih tih shvaćanja kriju samo duboko skriveni strahovi i obrasci koji su se prenosili s generacije na generaciju.

I upravo sam jučer na tu temu razgovarala sa svojom prijateljicom o svemu onome što smo do sada u životu iskusile, isprobale, ostvarile, jer smo sanjale velike snove. Često puta se sjetim svojih roditelja koji su znali na te moje ponekad glasne snove reći: Mala ne fantaziraj, spusti se na Zemlju. Život nije maštanje, u životu treba završiti škole, zaposliti se, osnovati obitelj, imati djecu i raditi dok ne dođeš u penziju. Mi smo ipak jedna prosječna obitelj i treba živjeti prosječno.

Nikada se nisam mirila s tim stavovima svojih roditelja. Naravno da je u cijeloj priči bilo i dobrih savjeta koje sam usvojila, no sve ostalo sam zaboravila i nastavila svojim putem ostvarivanja svojih snova. Mogu reći da sam bila i ostala vrlo tvrdoglava u svojim stavovima. Znala sam dobiti i po prstima no tko živi taj i griješi, tko griješi taj i uči- bio bi moj moto. Pa čak i danas se ponekad mojim roditeljima potkrade rečenica: Mala, vidjet ćeš da to nije baš tako kako si ti to zamišljaš. Mi smo sve to prošli…

No da sam u potpunosti slušala svoje roditelje, ne bih prošla sva ova predivna iskustva koja sam do sada iskusila. Neka su bila lakša neka su bila teža, no sva su me oblikovala u ono što jesam danas- u boljeg čovjeka!

Nažalost poneki od nas još uvijek pokušavaju nametnuti svoju istinu drugima i svim se silama trude uvjeriti drugu osobu kako je njihova istina jedina i apsolutna. Koliko bi svijet bio ljepši kada bismo prihvatili jedni druge i poštovali istinu onoga drugoga. Zašto bismo svi trebali na svijet gledati istim očima? Npr. svatko će na svoj način protumačiti neko slikarsko djelo ili neki glazbeni uradak. Netko će reći da je nečija slika genijalna a netko da je potpuni promašaj. I tko je tu u pravu? Obje strane su u pravu jer svaka vidi sliku svojim očima i s obzirom na razinu svoje svijesti.

Koliko puta ste se našli u silnim raspravama koje su možda vodile i do velikih svađa, u kojima su sukobljene strane pokušale uvjeriti jedna drugu kako je upravo njihovo razmišljanje ispravno. Koliko povrijeđenih ljudi smo ostavili iza sebe, koliko vlastitih rana nosimo u sebi zbog takvih situacija.

Da, u takvim situacijama se može dogoditi povrijeđeni Ego ali zar nije destrukcija Ega ono čemu težimo? Osvijestimo da smo svatko na svome putu shvaćanja istine i života. I što više osvijestimo taj dio, to postajemo otvoreniji i suosjećajniji prema drugima.

Imputiranje istine posebno se odražava u religiji i sami smo svjesni svih onih ratova koji su se vodili i koji se još uvijek vode zbog toga što svatko smatra da je njihovo Sveto pismo jedno i jedino.

Sve ove promjene koje se događaju u svijetu i u našem okruženju, dizajnirane se upravo stoga kako bi se ljudi polako počeli okretati prema sebi i pitati se gdje su oni kao individue u cijeloj priči i koliko ih je slijepo slijedilo nekoga ili nešto, time izbjegavajući suočavanje sa samima sobom i ne živeći ono što su možda oduvijek željeli ili htjeli.

I stoga nastojimo svi živjeti ono što uistinu jesmo i osjećamo a ne ono što drugi smatraju da bismo trebali. I isto tako prihvatimo tuđu istinu s poštovanjem i tražimo da drugi poštuju i našu. Na taj način uzdići ćemo se iznad nivoa ovce ili agresora i krenuti putem vlastitog majstorstva života.

I sljedeći puta kada će vas netko pokušati uvjeriti u ono što sam vjeruje samo recite: Oprosti ali to je tvoja istina a nije moja. Ja poštujem tvoje mišljenje i molim da ti poštuješ i moje. I tu svaka priča završava.

sretniljudi @ 06:31 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, studeni 17, 2010

Jučer sam se vratila iz Amerike. Stoga nisam pisala postove a i vladala je neka suša u mome umu u zadnjih mjesec dana. Valjda mi je bio potreban odmak od svega; energije koja vlada ovim prostorima, energije vlastitog okruženja i bilo je lijepo kao i uvijek sjesti u avion i odletjeti u tako dobro poznato mjesto uz koje me vežu lijepe uspomene i najdraži prijatelji.

I vratila sam drugačija, promijenjena, motiviranija za nove izazove, nove pokušaje, nova učenja. Energija, ljubav, podrška- sve je to što sam osjetila i dobila u ogromnim količinama od svojih dragih i bliskih prijatelja.

Naučila sam i ponešto o čemu bih voljela večeras pisati. Prošlo je pola noći i naravno moje tijelo se još uvijek nije prilagodilo na novo vrijeme no eto prilike da ponešto i podijelim sa svima vama koji ćete čitati ovaj post.

Često puta se pitamo zbog čega nam Bog, Božanska energija, naši anđeli ili kako god zvali energije u koje vjerujemo, ne pružaju ono što nam je potrebno u životu. Zbog čega ne živimo u obilju i zbog čega nemamo ono što želimo. Često puta sam samoj sebi znala reći: «Pa Bog zna što je meni potrebno pa će mi to i pružiti a ja samo moram strpljivo čekati». No nažalost to ne funkcionira baš na takav način.

Da, Bog zna što nam je potrebno no da bismo nešto ili nekoga manifestirali u našem životu, potrebna je misao o tome što želimo i ne manje važno- pozitivna energija koja će unijeti životnost u tu misao. Naša tako dobro znana narodna poslovica: «Pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći» jako dobro potkrjepljuje ovo učenje. A i dana nam je slobodna volja da živimo svoj život onako kako mi to želimo i shodno onome što smo kao duša odabrali na ovome putu.

Sada ćete sigurno reći kako ste toliko puta u vašem umu zamišljali različite scenarije svoga života a ipak se možda ništa ili možda tek nešto od toga obistinilo. No pitajte se isto tako da li ste u te misli unijeli negativne energije, strah ili jednostavno pomislili kako se tako nešto VAMA nikada neće obistiniti. Samim time odmah ste poništili svu onu pozitivnu energiju koja se počela stvarati oko realizacije vaše vizije. I tu leži uzrok svih problema jer možda smatrate da niste dovoljno dobri ili da niste nešto zaslužili. Evo prilike za dublje čeprkanje po svojoj nutrini i iznalaženju rješenja za otpuštanje problema.

Ponekad nešto što smatramo da nam treba, možda i nije za naše najviše dobro i stoga je blagoslov ako se nešto ne manifestira. Bolje i tako nego da se manifestira ono što zapravo ipak na kraju krajeva ne želimo, zar ne?!

Možda ste isto tako jedna od onih duša koja je odabrala živjeti bez novca, partnera, djece iz jednostavnog razloga što želite rasti kroz ova nova iskustva. Ništa nije slučajno u životu i sve što nam se događa jest zbog našeg rasta i učenja.

No sjetite se isto tako situacija kada ste dobili nešto što ste zaželjeli davno i potpuno ste zaboravili na tu želju. To su želje koje su se možda stvorile u trenucima kada ste bili sretni, zadovoljni, ispunjeni. To su želje koje su nastale u vašem umu, vi ste ih s osmijehom prihvatili i prepustili isto tako s osmijehom da ih svemir dovede u život. I one su došle onda kada ste najmanje očekivali.

Znam da je manifestacija ponekad osobito teška osobama na duhovnom putu jer misle kako će im biti dano sve što im je potrebno za njihov rad i predanost pomaganju ljudima i kako je to samo po sebi razumljivo jer radimo za naše prijatelje iz viših sfera. No nama «duhovnjacima» je zapravo još teže jer moramo dokazati da smo u potpunosti spremni predati se i vjerovati u sebe i svoj rad i većina nas doslovce živi iz mjeseca u mjesec. No što više vjerujemo u sebe i u svemir, to više dolazi u naš život.

Ono što ja najviše volim i što mi najviše pomaže jest nešto što se zove « Mind Map» ili Mape uma. Uzmem veći format papira i na njemu crtam, lijepim kolaž izrezivanjem slika iz časopisa, pišem afirmacije…odnosno sve ono što želim da se realizira u skoroj budućnosti. Tu istu mapu stavim na vidljivo mjesto kako ne bih zaboravila na svoje ciljeve i planove. Imajući tu mapu svaki dan pred sobom daje mi snage i motivacije da idem dalje, pogotovo u onim teškim trenucima kada bih najradije odustala od svega. A i doprinosi razvoju moje kreativnosti što je vrlo važno.

Ne manje važne su pozitivne afirmacije koje je potrebno što je moguće češće ponavljati. Sjećam se svoje drage prijateljice Mirele koja je dobila moju afirmaciju i nakon toga plakala i plakala ponavljajući je i na taj način čisteći svoju podsvijest. Isto tako preporučujem pogledati film od Luise Hay kroz koju možete puno naučiti o afirmacijama.

Ono što sam naučila iz dosadašnjeg iskustva manifestiranja svoga života jest da ako ne dobivam nešto što smatram da mi je potrebno u životu jest samo stoga što nisam unijela dovoljno energije u realizaciju jer na nekom nivou sabotiram samu sebe- bilo iz straha, manjka samopouzdanja ili nečeg sličnog.

Život je predivna škola i ako svaki trenutak sagledamo s potpunom sviješću o onome što nam se događa, mnogo toga ćemo spoznati o sebi samima i time napraviti još jedan korak prema naprijed.

I što se više suočite sa svim onim unutarnjim saboterima kao što su strah, briga, manjak samopouzdanja, manjak samopoštovanja- to će vaše misli biti pozitivnije i čišće a samim time i sposobnost privlačenja i manifestiranja snažnija. No i vaše želje će se iskristalizirati jer ćete shvatiti koliko toga je suvišno u vašem životu i željeti ćete samo ono što će stvarno ispuniti vaš život. Shvatiti ćete što su bile želje vašeg ega a što uistinu potrebe vašeg višeg bića.

Isto tako sam shvatila koliko smo zapravo u svemogući ali ono što nas sputava jest naš um i naš strah. Pogledajte samo svijet oko sebe i sve njegove mogućnosti koje nam se pružaju. Zašto se ograničiti samo na mali radijus kretanja? Zbog čega živjeti život malen i sputan? Sve je u našem umu i toliko je obrazaca naših roditelja ili okoline implantirano u njega a čega se moramo osloboditi. Ono što sam naučila jest da treba snivati velike snove. Život je beskrajan niz mogućnosti i samo je na nama da to ili iskoristimo ili da se zavučemo u naše male rupice. Odabir je uvijek na nama i samo na nama!!!!

sretniljudi @ 01:35 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
50638
Index.hr
Nema zapisa.