Moj internet dnevnik
Sretni ljudi
Blog - travanj 2011
utorak, travanj 19, 2011

U radu sa svojim psom pubertetlijom, došla sam do mnogih lijepih zaključaka o životu. Ne samo da mi je iznimno mnogo pomogao u izbacivanju bijesa i stvaranju unutarnjeg autoriteta nego mi je također pokazao koliko mi ljudi ( čitaj: žene ) možemo biti zbunjujući u svojim zahtjevima. Jedan dan bih ga gnjavila da sjedne dok mu vežem ogrlicu, drugi dan bih mu dozvolila da se mota oko mene. Jedan dan bih ga učila da ne smije ići ispred mene po stepenicama, drugi dan bih mu dozvolila da se doslovce strči niz njih. I tako je ta neprestana borba između nas dvoje trajala nekih mjesec dana, dok ja nisam shvatila da me niti sam dragi Bog ne bi shvatio što ja želim a kamoli pas. Shvatila sam da moram biti svakodnevno dosljedna u svojim zahtjevima i da jedino tako mogu jasno i glasno dati do znanja što želim.

Do prije nekih pola godine nisam uopće bila svjesna koliko ljudi ima pasa u mome kvartu. Ulaskom psa u moj život, počela sam više proučavati vlasnike i njihovo ophođenje sa psima.

Uočila sam da je muškarcima puno lakše i pitala sam se zašto?! Nije stvar bila samo u tome da su bili snažniji u povlačenju uzice i glasniji u uzvicima komande, nego su vrlo jasno izdavali naredbe i psi su ih doživljavali kao Alpha mužjake kojima se moraju pokoriti.

E sad, kako da ja svome psu mužjaku postanem Alpha ženka?

Kada mi je moja prijateljica rekla da nema razlike između psa i muškarca, moram priznati da ju nisam baš shvatila. Neka se moji čitatelji muškarci ne uvrijede na ovu usporedbu, koja je zapravo vrlo pozitivna. Sva ona istraživanja o tome kako su muškarci puno jednostavnija bića od nas žena, potvrdila su se u ovome odnosu. Danas nakon tri mjeseca shvaćam da se komunikacija između muškarca i žene mora odvijati na isto tako vrlo jednostavan i jasan način kao što se odvija između mene i moga psa. Do nedavno sam mislila kako ću lijepom i dugačkom pričom svome psu objasniti što želim. Na moju priču on je samo naginjano glavu na desnu pa na lijevu stranu, pritom si vjerojatno misleći: « O čem ova brije?». Dok nisam izrekla ono što je razumio i to vrlo kratko i jasno i s isto tako jasno izraženom energijom, pomaka nije bilo.

Čak sam u međuvremenu naišla i na knjigu pod naslovom: Ponašajte se kao dama, mislite kao muškarac autora Steva Harveya u kojem pojašnjava upravo ovo što sam ja tek donedavno sa svojih 40 godina shvatila.

Jučer sam također pročitala jednu predivnu priči o konjima kao indikatorima autentičnosti osobe. Kaže se da su konji pri vrhu najsenzitivnijih životinja. Ukoliko konj osjeti da ono što se želi od njega nije jasno izrečeno, bilo mislima bilo djelima- on neće izvršiti naredbu. Nakon čitanja te priče odmah sam se bacila u primjenu na svome psu i vjerujte mi da stvarno djeluje. Kada sam istovremeno i u svojim mislima i svojim riječima oblikovala rečenicu koja je imala autentičnost i energiju, pas je bez premišljanja slušao.

Naša donedavna borba pomalo se pretvara u predivan odnos gdje smo oboje zadovoljni- on jer sam ja sretna njegovim ponašanjem a ja jer me on sluša i još sam k tome toliko toga naučila.

E sad još naučeno i stečeno treba primijeniti i u drugim aspektima života :o)))).

sretniljudi @ 15:32 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
51170
Index.hr
Nema zapisa.