Moj internet dnevnik
Sretni ljudi
Blog - svibanj 2008
nedjelja, svibanj 11, 2008

Za kraj dana sam se odlučila malo opustiti u kadi u mirisu eteričnih ulja. Gledam svoje punašnije tijelo i sjetim se dana kada sam bila potpuno opsjednuta svojom debljinom, gladovanjem, skakanjem na vagu, preskakanjem obroka i sl. Ima žena ( kao ja ) koje kada sazriju ( u tridesetim ) shvate da ljepota ipak dolazi iznutra i da je sve stvar voljenja svoga tijela i samopouzdanja a neke nažalost to nikada ne nauče. 
Što se zapravo dogodilo sa mnom? Ima godinu dana kako sam izvukla svoje fotografije sebe kao dvadesetogodišnjakinje i nisam mogla vjerovati svojim očima kako sam bila slatka djevojka. Jest da sam djelovala sramežljivo i nesigurno ali ipak preslatko. Hm da...ali u to vrijeme ja sam mislila kako sam DEBELA. Sada se naravno gledam drugačijim očima. Najprije taj šok!
Prošlo ljeto sam pak, čisto onako sebe radi, malo poradila na svojoj kondiciji i smršavila nekoliko kila, da bi mi muškarac kojeg sam upoznala to isto ljeto rekao kako sam mu premršava i izgledam nekako slabašno. Na svojih 172 cm i tadašnjih 68 kg ne bih baš rekla da sam bila mršava i slabašna???? Jedan me hoće mršavu drugi me hoće punašniju...hej dečki čekajte...pa zar ja živim zbog vas?
Još mi je bio veći šok kada me jednom prilikom u apoteci pitao što je to celulit, jer je uočio tonu anticelulitnih krema. Eto... a mi mi mislimo kako smo samo mršave i bez celulita poželjne muškarcima a ima onih koji niti ne znaju što je to. 

Ono što sam još primjetila jest da kada sam bila " opsjednuta " svojom  težinom, kao da mi je bilo napisano na čelu " Ej, ja sam debela". Prijatelji i poznanici bi mi govorili kako sam se baš " lijepo popunila " a ja bih onda padala u još veći očaj. Jer ono što mislite to i manifestirate, jer misli su energija ( mala lekcija iz metafizike ).

Nakon tog iskustva od prošlog ljeta, odlučila sam sljedeće:
1. Razumjeti od kuda dolazi ta nesigurnost i osjećaj da nisam dovoljno dobra ( jer kada želimo izgledati kao model ili neki naš " mršavi " idol, onda ne cijenim sebe i svoju jedinstvenost )
2. Nema više dijeta i svakodnevnog vaganja
3. Potruditi se jesti što zdravije i raznovrsnije
4. Svakim danom govoriti kako sam prekrasna takva kakva jesam
5. Priuštiti si tretmane masaže i kvalitetne kreme za tijelo
6. Istaknuti lijepe strane svoga tijela i ukusno prikriti ne tako lijepe ( jer odjeća i šminka stvarno mogu učniti čuda a ne mora biti skupa ).

Od kada na sebe gledam kao lijepu i samosvjesnu ženu, nema dana a da mi netko kaže kako nikada nisam bolje izgledala. Kada ja napomenem kako nikada nisam bila deblja u životu, ljudi ( čitaj: žene ) ne mogu vjerovati. 
Sigurna sam da u vašem životu postoji osoba koja kako se kaže: odlično nosi svoje kile. Pa zašto ta osoba to može a većina ne može. Zato što nije time opterećena i prihvaća se kakva jest.
I zato dragi moji, poradite na svojem unutarnjem svijetu, pronađite uzroke zbog kojih ne volite sebe i svoje tijelo. Jer ljudi će vas voljeti upravo zbog vaše osobnosti i jedinstvenosti a ne zbog toga što izgledate kao lutka s reklame.
I što je najvažnije...biti ćete sretniji jer ćete uživati u životu, u finoj hrani i finom piću bez grižnje savjesti. Uživati ćete u onome što jeste i ta sreća će se odražavati i na vašem licu. Zar mislite da će onda netko vidjeti onih par kila viška koje vi tako ponosno nosite. I što je najvažnije...VOLJETI ĆE VAS TAKVIMA KAKVI JESTE.

P.S. Ne radim za DOVE i ne primam proviziju . Ovo je moje i samo moje iskustvo.






sretniljudi @ 20:41 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

Ovaj vikend sam stvarno ljenčarila. Eto naprimjer, nisam prstom mrdla osim što sam oprala suđe, stavila veš u pranje i bacila smeće. Za sve to mi je bilo potrebno ukupno ca. 1 h vremena. Ostatak sam provela u spravljanju jela ( ipak mi je to gušt ), gledanju TV-a, a u trenucima nezanimljivog TV rasporeda, spavala ili slušala glazbu.
Naime sve do nedavno sam u trenucima nerada imala onaj snažan osjećaj grižnje savjesti: A joj, kradem Bogu dane a trebala bih to napraviti to i to...Čak bih se i subotom ujutro kada bih si dozvolila koji sat duljeg izležavanja, probudila s tim osjećajem da sam potratila dan.
Taj osjećaj je bio toliko snažan i ružan da sam ga morala sasjeći u korijenu a kako to učiniti nego stvarno "tratiti" vrijeme i ne raditi ništa dok taj osjećaj ne nestane .

Zapravo u tim trenucima " ne radeći ništa " više osluškujem svoje unutarnje osjećaje, dobivam neku novu snagu, nove ideje, snažniju motivaciju. Obuzme me onaj feeling nevjerojatne potrebe da utišam um i da ne razmišljam o ničemu. Jednom mi je čak u meditaciji uspjelo u potpunosti " ne misliti "...isključila sam um za možda par minuta i taj osjećaj koji me je preplavio jest bio nevjerojatan i ne može se opisati riječima. Cijelo moje tijelo zatresla je nevjerojatna energija mira. Wow, još i danas se stresem kada se toga sjetim. Pokušavala sam ponoviti taj trenutak ali nije se više vratio...očigledno se taj dan sve poklopilo...i zvijezde i grah i što god...vjerujem da mi je to iskustvo pokazalo da ne možemo isforsirati stvari nego se prepustiti i uživati u onome što nam život donese. 

Mnogi me pitaju ( uključujući i moje drage roditelje ): Pa zar ti nije dosadno biti samoj? Ne, nije mi dosadno jer u tim sam trenucima posvećena samo sebi, svome uživanju, svojoj ugodi. Radim samo ono što meni odgovara, mome duhu i mome tijelu. 

Što se zapravo odigrava u umu ljudi koji stalno moraju nešto raditi ili biti okruženi ljudima? Sjećam se prijateljice koja se jednom rasplakala jer je ostala sama na nekoliko sati u mome stanu, zbog osjećaja usamljenosti i objašnjenja..."znaš ja ti nikada nisam sama dulje od sat vremena".

Zašto nam je toliko teško biti samima i sa svojim mislima? Od čega to pokušavamo pobjeći? 
Nažalost problemi neće pobjeći i neće nestati. Kada se vratimo u svoju samoću, tamo će nas opet čekati i ako ne sjednemo i ne razriješimo ih sami sa sobom, pratiti će nas pa makar otišli i na sam kraj svijeta jer su oni u nama i mi ih nosimo u sebi.

I tako ja sjedim sama u svome udobnom naslonjaču, pišem ovaj post i slušam predivnu ljubavnu jazz skladbu. Čujem da je veš mašina završila svoj posao i mislim si kako bih sada trebala objesiti veš...hm, pa mogla bih...bilo bi lijepo izaći na balkon i malo se osunčati makar to trajalo 5 minuta. A
onda? Možda TV, možda krevet ili možda samo ugodno sanjarenje uz neku lijepu baladu.

Jer sutra me opet čeka..."Dobar dan, kako vam mogu pomoći? "

sretniljudi @ 13:22 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 5, 2008

Jednom stajaše čovjek na vrhu visokog brijega. Tri putnika koja su prolazila dolinom, vidješe ga i počeše se svađati zbog njega. Jedan reče: Zasigurno je izgubio najdražu životinju. Drugi reče: Ne, sigurno traži svoga prijatelja a treći će nato: Sigurno je tamo samo kako bi se nadisao svježeg zraka.

Tri se putnika nikako nisu mogla složiti i nastaviše se svađati dok i sami nisu došli na vrh brijega.

Prvi putnik reče: O prijatelju koji stojiš na vrhu ovoga brijega, zar si izgubio svoju najdražu životinju?
" Ne, nisam je izgubio "- kaže čovjek

Drugi putnik reče: Zar nisi izgubio svoga prijatelja?
"Ne, nisam niti izgubio prijatelja "

Treči putnik reče: Zar nisi onda ovdje samo da uživaš u svježem zraku?
" Ne gospodine, nisam "

Pa što onda radiš ovdje? - povikaše sva trojica

Čovjek na brijegu odgovori: JEDNOSTAVNO STOJIM

ZEN, autor OSHO


Možemo li to, makar na tren, samo stajati i prepustiti se životu?

Nastavak slijedi



sretniljudi @ 17:55 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 4, 2008
Uf, baš je teško napisati svoj prvi, prvi blog. Željela bih da ispadne pametan, da vam privuče pažnju, da imate želju ponovno doći...ali trenutno imam inspiracijsku sušu.

Pa dobro hajdemo onda ovako nekako:
O čemu ću ja zapravo ovdje pisati. Prvenstveno o svom rastu, duhovnom, ljudskom...svojoj istini. 
Možda se netko nađe iza mojih rečenica i možda dobije neku inspiraciju, neki "Kick" da nešto učini drugačije u svome životu ili možda da potvrdi svoja razmišljanja ili možda i sumnje. 

Ne kaže se za badave: " Najprije pogledaj u svoje dvorište pa onda komentiraj tuđe ".
Hm da, možda baš i nisam odabrala najsretniju poslovicu jer ja nisam ovdje da bih komentirala tuđe
živote, nego svojim primjerom pokazala kako se može živjeti bolje, ispunjenije i sretnije. 

Kako postati Majstorom u kreiranju svoga života, kako živjeti svoju istinu i kako poštovati tuđu.
Eto to je moj MOTO i trudim se živjeti ga maksimalno.

Wow, nije čak ispalo niti loše za prvi puta. Biti će bolje sljedeći, obećajem .


sretniljudi @ 15:02 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
50638
Index.hr
Nema zapisa.