Moj internet dnevnik
Sretni ljudi
Blog - kolovoz 2008
petak, kolovoz 8, 2008

Ti nisi normalna!!! Ostavljaš siguran posao, stan, karijeru, zemlju koju voliš, drage ljude i odlaziš u nepoznato...u Ameriku. Ovdje je Amerika draga moja!!!

I sada nakon više od mjesec dana nakon odlaska te riječi mi ponekad odjekuju u mislima. Riječi koje je večina prenijela preko svojih usana pokušavši me urazumiti i spriječiti u mojoj nakani da se otisnem u nepoznate vode. Ipak sam otišla, vođena povjerenjem u ljude koji su me pozvali, ispunjenošću i srećom koju sam osjećala pri pomisli na nove izazove i na posao za koji sam znala da je kao stvoren za mene.

Nije bilo lako suočiti se s tužnim očima mojih roditelja, sestre i prijatelja ali tvrdoglavost da promijenim svoj tada učmali život i da konačno počnem raditi ono što sam do tada radila kada bih uhvatila koju kap energije više, bila je jača. 
Čak niti moja objašenjenja da nisam sretna gdje jesam i da moram promijeniti svoj život, unijeti novu energiju, nisu baš urodila nekim plodom jer je strah koji je tako duboko u nutrini meni dragih ljudi nadglasao sve moje riječi. 
A ja sam odavno odlučila da STRAH NEĆE biti moj gospodar i da ako ništa drugo imam tu potrebnu tvrdoglavost u sebi koja me je oduvijek tjerala naprijed...ponekad i u ne tako lijepe situacije. Čujem u svojoj glavi glas koji mi kaže: što znači ne tako lijepe situacije? Zar ne znaš da nema loših i dobrih situacija, samo učenja. 
Podsjećam se da i sirovi dijamant  mora proći kroz vatru i poliranje da bi postao prekrasan i blještav.
Tako i ja vidim svoj život...prepun vatre, prepun dubokih boli ali i sve većeg sjaja i vrijednosti.

Svemir me je oduvijek učio da je potrebno nešto žrtvovati da bi se dobila nagrada i što je najbolje, ne samo da sam dobivala nagradu nego sam dobila i ono što sam mislila da sam izgubila. Život je igra, šahovska ploča kako bi rekao moj prijatelj i mi smo ti koji pomičemo figure na jednoj strani a druga strana igra u skladu s time. I o našim potezima ovisi ishod igre.

I sada kada sam ovdje i kada sam shvatila da neće biti tako lako kako sam u prvi mah mislila ( ali zar je išta novo lako? ) otplovim mislima u svoju domaju i vidim sve ono što me tamo čini sretnom i znam da je ponekad potrebno otići da bismo shvatili ljepotu u kojoj smo do tada bili.

No isto tako znam da ovo što sam odabrala jest ono što se stvaralo u mojim mislima i mojim vizijama i da sam ostvarila svoje snove i želje. Bilo je potrebno samo strpljivo čekati trenutak kada će se vrata otvoriti i sve posložiti kao kockice u mozaiku. I tako je i bilo...

Živim svoje snove, živim život koji sam si odabrala i ako mogu ja onda to može svatko!



sretniljudi @ 05:17 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
50638
Index.hr
Nema zapisa.