Moj internet dnevnik
Sretni ljudi
Blog - kolovoz 2010
nedjelja, kolovoz 29, 2010

U centar me otpratio Alan koji je tu večer bio i moj «čuvar» i koji je u uvodnom dijelu rekao nekoliko riječi o meni. Kada sam vidjela dvoranu punu ljudi i kada sam saznala da ih je nekolicina prijavljena na Internet stranici, nervoza se vratila. No međutim čim sam sjela u fotelju u kojoj je Margaret kanalizirala Maitreyu, moja nervoza se stišala i znala sam da se samo moram prepustiti i da će sve biti u redu. Nakon što je Alan nakon uvodnog govora rekao kako mu počinje zvoniti u ušima, što je bio znak prisustva visokih energija, znala sam da se više ne moram bojati nego samo prepustiti. I tako je i bilo. Nada je preuzela riječ. Govorila je o strahovima, o sebi, Nižem Ja i na kraju odgovarala na pitanja iz publike. Cijelo kanaliziranje trajalo je otprilike sat i pol što je bio veliki uspjeh za mene kao početnika. Na moje veliko oduševljenje, reakcije ljudi su bile vrlo pozitivne i svi su osjetili Nadinu ljubav i energiju. Svi su se radovali idućem kanaliziranju i molili su da bude što prije.

No nažalost to se nije obistinilo jer sam se morala vratiti u Hrvatsku. Nakon mog povratka ponovno sam se vratila u kolotečinu posla i stresa. Energija koja mi je ostajala nakon obavljanog posla nije bila dostatna za kanaliziranje a i na sam spomen mogućnosti da kanaliziram prijateljima, vratio bi se onaj strah i moje Niže bi pronašlo stotinu razloga zašto to ne učiniti.

U veljači ove godine ja sam dala otkaz u poduzeću u kojem sam radila 15 godina i u svibnju se definitivno počela baviti terapeutskim radom. U zakucima moje svijesti stalno mi je bilo na umu da jednoga dana ponovno moram početi kanalizirati na način na koji sam prethodno opisala, bez obzira na to što se i sav moj rad, razgovori, regresije i meditacijske grupe bazirale na kanaliziranim porukama, no trebalo se potpuno prepustiti i dati riječ Nadi i Majstorima. Nekako sam duboko osjećala da se u tu avanturu neću moći upustiti sama i zamolila sam svemir za pomoć.

I svemir je poslao svoga izaslanika. Nekoliko dana nakon molbe, dobivam mail u kojem me ženska osoba pita da li radim isto tako i trans kanaliziranje/intuitivno savjetovanje jedan na jedan. Naravno da mi je odmah bilo jasno da je ovo odgovor na pomoć koju sam tražila. Odmah sam odgovorila da može i odlučila da to bude moje ponovno otvaranje prema kanaliziranju, pogotovo zato što me i za tjedan dana čekalo 6-dana intenzivnog rada s klijentom iz Slovenije za kojeg su isto tako bila predviđena dva direktna kanaliziranje. I tako je došla Maja, predivna duša i osnivačica Magic Wooda ( www.magic-wood.com ) s kojom sam odmah pronašla mnogo zajedničkih crta i tema. One nervoze od prije dvije godine nije uopće bilo i sve što sam osjećala u srcu jest da ćemo svi jako dobro zabaviti. Već nakon nekoliko sekundi nakon što sam se opustila, energija « Grupe» kako su se predstavili, počela je govoriti kroz moja usta.

Iznenadila sam se nevjerojatnoj brzini kojom su ušli u moje tijelo i na početku sam pratila ton, tijek i temu razgovora no na kraju kada su završili, shvatila sam da sam više od pola tema zaboravila. Maja mi je dala svoj feedback s obzirom da i ona radi svjesno kanaliziranje i obje smo zaključile kako je napredak u odnosu na 2008. godinu izuzetan.

No međutim kao i svaki terapeutski rad i rad s višim energijama, kao posljedicu ima izniman umor, bol u vratu i poteškoće sa spavanjem. Energija koja se kanalizira napuni energetsko tijelo no iscrpi fizičko. Iscrpljenost također ovisi i o stanju klijenta, jer energija Majstora čisti i otvara energetsko i fizičko tijelo osobe a što se opet manifestira u tijelu terapeuta. Također terapeut može imati i proljev i emocionalne ispade kao što su tuga i ljutnja i sl., što je opet neizražena energija klijenta.

Drago mi je da sam se suočila s još jednim svojim strahom i krenula putem kojim trebam kročiti u ovome životu a to je pomoći ljudima da uz pomoć energija Majstora, pronađu svoj put.

sretniljudi @ 14:45 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, kolovoz 27, 2010

2003. godine na svom drugom nivou iz tečaja Metafizike u Australiji, dobila sam poruku od svoje učiteljice Margaret McElroy, da ću jednoga dana kanalizirati Uzašlog Majstora Gospu Nadu ( u duhovnim krugovima poznatu kao Lady Nada ). U to vrijeme sam bila zaokupirana drugim problemima, tako da sam tu poruku čula ali ne mogu reći da sam bila ushićena radi toga. Znala sam da mi predstoji još mnogo rada na uklanjanju svih onih strahova i blokada koje sam nosila u svojoj podsvijesti, jer da bismo mogli kanalizirati tako visoke energije, moramo svoju energiju podići na barem približno istu razinu Majstorske, kako bismo im omogućili doticaj s našom energijom i našim tijelom. Mnogi misle kako Majstori svoju energiju mogu spustiti u bilo čije tijelo i kako su neki kao Maitreya čak i viđeni kako šetaju ulicama Londona. Nažalost to je netočno, jer je frekvencija energija koju imaju Majstori toliko visoka da bi spalila živčani splet svake osobe koji nije dostigla dovoljno visok nivo. Isto tako oni kažu da za njih nema smisla da se ponovno rađaju u ljudskom tijelu jer bi time ponovno morali spustiti razinu svoje vibracije na onu koja može djelovati i funkcionirati u fizičkom, a zašto bi to učinili ako imaju nas, svoje kanale.

I tako sam ja na neki način kako su godine prolazile i zaboravila da me se zapravo priprema na tu ulogu. Jednoga dana u ljeti 2007. godine tijekom posjeta Margaret i Alana ( njenog supruga ) Hrvatskoj i okolnim zemljama, Margaret mi je saopćila kako je dobila zadatak od Maitreye da me nauči kanalizirati. Bila sam prestrašena, ushićena, zbunjena…znala sam da je to zapravo samo potvrda da sam dosegla nivo kada mogu direktno raditi s Majstorima i da sav moj trud, pakao kroz koji sam prolazila nije bio uzaludan. Nagrada je stajala predamnom. I tako smo Margaret i ja tijekom svakog našeg zajedničkog slobodnog vremena, radile na «propuštanju» Nadine energije u moje tijelo. To isto tako nije bio lak zadatak. Kao prvo i njima je potreban period učenja, prilagođavanja, promatranja moga tijela i njegovog funkcioniranja. Mi svi uvijek mislimo kako s obzirom da se radi o Uzašlim Majstorima, oni znaju sve…no međutim ne znaju ( sve zna samo Kreator, Bog, Stvoritelj ). S druge strane i moja nervoza i strah od toga da li ja to mogu i da li sam uopće toga vrijedna, su na jedan način blokirali energetski protok i otežavali Nadino prilagođavanje. No međutim, nakon nekoliko dana treninga, Margaret je bila zadovoljna i ja sam se službeno mogla nazvati kanalom Gospe Nade.

Tu bih još voljela reći par riječi o vrstama kanaliziranja. Postoji duboko trans kanaliziranje i polusvjesno trans kanaliziranje. U dubokom transu kanal uopće nije prisutan u tijelu i ne zna što je rečeno i što se događa za vrijeme kanaliziranja. Možemo reći da se kanal doslovce osjeća kao kad spava. Takav kanal je Margaret. U polusvjesnom transu, osoba koja kanalizira je donekle svjesna i čuje ono o čemu se govori. To opet ovisi koliko se osoba opusti i voljna je predati kontrolu.

Ja osobno za sada radim polusvjesno kanaliziranje…no i to je s razlogom. Naime kada osoba kanalizira u dubokom transu, postoji opasnost da bi zbog nekog jačeg zvuka, udarca ili nečega što bi moglo uzdrmati energiju Majstora, došlo do «pucanja veze». U tom slučaju se Majstor povlači a osoba koja kanalizira se vraća u tijelo i pri tome može doći do neželjenih fizičkih posljedica. U tom slučaju je uvijek bitno da s osobom koja kanalizira bude netko tko je isto tako upućen što u tome trenutku učiniti. To se može usporediti s naglim buđenjem, kada vas netko usred sna naglo i agresivno probudi, s time da su kod kanaliziranja posljedice mnogo snažnije. Naravno to se događa vrlo vrlo rijetko i stoga je bitno da prostorija u kojoj se kanalizira bude na tihom i mirnom mjestu i da budu isključeni svi aparati koji bi mogli proizvesti zvukove visoke frekvencije.

2008. godine za vrijeme moje 3-mjesečne posjete Seattlu i Maitreyinom centru, ponovno sam dobila zadatak. Morala sam odraditi besplatno kanaliziranje za javnost. Maitreya mi je rekao da će to biti moj diplomski rad. Teži diplomski nisam mogla dobiti :o). I ne samo da sam morala kanalizirati pred grupom ljudi koje sam do tada poznavala, nego se taj događaj prenosio i preko interneta. Taj dan nisam smjela ništa raditi, jer sam morala čuvati svoju energiju. Od ranog jutra imala sam vrtoglavicu, osjećala sam se kao da sam u magli, vrat me bolio ( što su njihova vrata za ulazak i izlazak ), imala sam napadaje nervoze, straha, tjeskobe pa bi došao smiraj i onda bi se opet vratio strah i tako je to trajalo do navečer kada se događaj trebao odviti...nastavlja se.

 

sretniljudi @ 10:02 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, kolovoz 24, 2010

Kada se počneš baviti duhovnim radom, tada u tvome životu može postojati samo jedan šef a to je Bog, Božanska energija, Kreator ili kako već zovemo tu predivnu stvaralačku energiju ( ja je osobno volim zvati Kreator ). Tu rečenicu čula sam nebrojeno mnogo puta od mog učitelja Maitreye, tijekom svog školovanja za učitelja metafizike. Nisam tada imala nikakvih problema u prihvaćanju te činjenice i zapravo mi je to bilo čisto nešto normalno.

No da stvari nisu tako jednostavne kako se čini, pokazalo se prije nešto više od dva tjedna kada sam se počela ustajati s vrlo intenzivnim vrtoglavicama zbog kojih nisam mogla funkcionirati barem dva sata. Najprije sam mislila kako su one samo odraz podizanja moje vibracije ( što jest jedan od simptoma ), no međutim kako su se vrtoglavice zaredale dan za danom, tako sam i ja shvatila da to više nije normalna pojava. Ne mogu reći da sam se zbog toga puno zabrinula, no nije baš bilo niti ugodno nositi se s tim. Nije mi palo napamet da su možda te vrtoglavice bile posljedica mog kasno noćnog odlaska u krevet, koji je opet bio posljedica mog intenzivnog surfanja po internetu i traženju korisnih podataka. Također u tom švrljanju koristim i slušalice, ako želim poslušati neku dobru glazbenu stvar ili neki video. Daklem ne samo da sam naprezala oči nego i uši.

Kratko nakon toga trebao je uslijediti godišnji odmor, kako sam ga ja nazivala, na selu u obiteljskoj kući. Moj jedini zadatak bio je hraniti našeg ljubimca Rexa i paziti na mamin povrtnjak i cvijeće, dok su moji roditelji bili na moru. Bila sam pravi kandidat za to, mada sam već u planu imala pripremiti se za predstojeći tečaj iz metafizike. Radovala sam se kako ću u miru, tišini i u potpunoj samoći sigurno odraditi puno stvari, možda završiti svoju englesku web stranicu i još mnogo toga.

I bez obzira na sve učestalije vrtoglavice koje sam u potpunosti zanemarila, zapravo boreći se s njima umjesto da sam spavala, ležala, odmarala…ja sam molila da mi ih se ublaži kako bih mogla nastaviti sa svojim poslom.

No međutim, svemir je ipak htio drugačije.

Već prvi dan nakon što sam došla na selo, počela je kiša. Nije me to baš puno brinulo. Ja sam imala svoj kompjuter ispred sebe i bezbrižno sam odrađivala svoje postavljene ciljeve. No međutim tijekom ranih jutarnjih sati me probudila snažna grmljavina. U tom trenutku sam se sjetila tatinih naputaka i brže bolje isključila glavni prekidač. Nedugo nakon toga čuo se snažan udarac groma u blizini kuće, no ja sam se samo okrenula na drugu stranu i nastavila spavati.

Ujutro me dočekalo veliko iznenađenje. Internet offline, telefon gluh, TV ne radi. Bila sam u panici. A što sad? Cijeli dan sam se pokušavala konektirati, misleći kako sam možda nešto zbrljala u konfiguraciji no međutim Internet nije pokazivao nikakve znakove. Znala sam da ovo nije slučajno, pogotovo zato što okolni susjedi nisu imali ovakvih posljedica kao ja.

Nije mi preostalo ništa drugo nego okrenuti se sebi i uživati u onome što je zapravo i trebao biti moj glavni cilj. ODMOR!

I tako sam tih 6. dana provela u branju gljiva kojih nikada do sada nije bilo toliko kao ove godine, kupanju na Kupi, kuhanju zimnice, šetnji s psom. Navečer bih legla u krevet sva fizički iscrpljena, bolnih nogu i ruku no to je bila ona zdrava bol koja se javljala nakon što probudimo tijelo iz zimskog sna. Moram li reći da su vrtoglavice pomalo jenjavale?!

Budila sam s sa cvrkutom ptica i tonula u san sa cvrčanjem cvrčaka. Moj pas me ujutro čekao pred vratima i pozdravljao veselim skakutanjem i bezuvjetnom ljubavlju.

Zar sam to sve htjela zanemariti radom, za kojeg sam duboko u sebi znala da ću ga imati vremena odraditi i da će se moje Više Ja pobrinuti da sve bude u redu?!

Da, ponekad nas naše Niže Ja tjera, bičuje na još još još a naše Više Ja nam suptilnim znakovima daje do znanja da smo pretjerali ali ga nažalost ponekad ne čujemo. A onda na scenu kreću strože mjere… :o)

 

 

sretniljudi @ 10:40 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, kolovoz 10, 2010

Otkako sam napustila svoj uredski posao i počela raditi za svoje prijatelje" s druge strane zavjese" kako ih ja zovem i za Božansku energiju i time se suočila sa jednim od svojih najvećih strahova, svakim danom se iznenadim kako brzo manifestiram sve ono što mi je potrebno za rad i za moj život. Ljudi, predmeti, pomoć, novac...sve dolazi nevjerojatnom brzinom. Svjesna sam činjenice da se dosada stvari nisu tako brzo odvijale zbog mojih strahova koji su djelovali kao energetski veliki zid i blokada. Strah je tolika prepreka na našem putu. Strahe kreira negativne misli, negativna djelovanja, povlačenje, depresije...i kako onda očekivati da će se išta dobroga slijevati u naš život?!

No ono što sam isto tako naučila jest i da moram paziti na svoje misli i ono što govorim. Jer kako god brzo manifestiram pozitivne situacije, tako isto brzo mogu manifestirati i obrnutu situaciju. Energija slijedi naše misli- to je rečenica koju uvijek imam na umu i koju sam čula nedavno od predivne osobe, genetičara Dr. Bruca H. Liptona ( www.youtube.com/watch?v=ne-I7JTXCbo ).

I stoga suočavajte se sa svojim strahovima, pazite na to što govorite i mislite i očekujte najbolje.

sretniljudi @ 11:32 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
51170
Index.hr
Nema zapisa.