Moj internet dnevnik
Sretni ljudi
Blog - rujan 2009
utorak, rujan 15, 2009
Tijekom uspinjanja na ljestvici svjesnosti života, čovjek dođe do faze kada uživa u svojoj tišini i svome miru i kada više nema potrebe toliko razgovarati s ljudima u svojoj okolini.
Ja sam oduvijek bila poznata kao zatvorena osoba. U prošlosti sam bila vrlo sramežljiva i malo sam se uključivala u bilo kakve rasprave. Također sam nerado dijelila svoj unutarnji svijet i samo se nekoliko ljudi moglo podičiti time da je znalo što se zapravo događa u mome " svijetu ". Naravno svemu je tome bio uzrok strah, nesigurnost i zid kako ne bih bila povrijeđena. Tu je veliku ulogu odigrao i moj podznak u Škorpionu koji je uvijek bio na straži i uvijek posmatrao što se oko njega događa.
S vremenom kako sam počela više raditi na sebi, počeli su padati i zidovi i od one sramežljive, povučene Natalije postala je vesela, brbljava, optimistična Natalija. Naravno, moj Škorpion je i dalje bio na straži ali nije više bio toliko prisutan kao prije.

Veliku ulogu u razumijevanju života je odigralo moje studiranje astrologije. Shvatila sam kako je svaka duša jedinstvena i kako su naoko slični natalni čartovi zapravo vrlo različiti. Rečeno je da se niti jedna duša nije rodila u isto vrijeme u zadnjih 25000 godina. Zar to nije famozno? Svaka duša u ovome svemiru je jedinstvena. Ili kako bi rekao moj dragi prijatelj Alan: Bog ne stvara duplikate ili krivotvorine.
U svemu tome shvatiš kako nemaš pravo niti razloga osuđivati nikoga na ovome svijetu jer nitko osim Boga ne može vidjeti cjelokupnu sliku neke duše i zbog čega je neka duša odabrala put kojeg živi najbolje kako zna.

S tim na srcu sam i ja prestala komentirati ili ogovarati druge ljude. Najprije sam imala fazu gdje sam ljude koje bi se ogovaralo branila a u drugoj fazi sam čak i prestala komentirati i jednostavno bih zašutjela što je uvijek dovodilo do neugodne tišine jer sam ja bila ta koja bi presjekla tijek negativne energije. S vremenom sam shvatila da više nisam dio nekih kružoka i da su me ljudi izostavljali iz nekih razgovora jer im više nisam bila zanimljiva, jer naravno nisam igrala ulogu koja mi je bila dodijeljena.
Nažalost mi ljudi još uvijek imamo tendenciju komentiranja tuđih života i kako bi netko trebao voditi svoj život. U cijeloj toj priči padnu i ružne riječi, negativne riječi i zapravo nismo niti svjesni da ih ta druga duša osjeća. Još uvijek imamo potrebu miješati se u tuđe živote i davati savjete bez da nas itko za njih pita i nismo svjesni posljedica koje to ostavlja na daljnji njihov tijek života. 

I tako sam ja opet postala " zatvorena " osoba. No međutim ovaj puta ta je zatvorenost drugog karaktera. To je uživanje u vlastitoj energiji, vlastitim mislima, vlastitom životu. Prije sam imala potrebu trčati od jedne do druge osobe i pričati što mi se događa u životu jer sam htjela priznanje, olakšanje, aplauz. Sada samo najbolji prijatelji koji me mogu apsolutno razumjeti znaju za moj život. Teško je čak i nekome tko je još uvijek ukopan u iluziju života objasniti kroz što prolazim i zapravo s vremenom shvatiš da bespotrebno rasipavaš energiju jer se ona samo obija o zid.
No međutim ta ista moja "zatvorenost " je uzrokovala i ljutnju i negodovanje i pitanja tipa: Natalija, jesi dobro? A ja bih odgovorila: Da, odlično. Na što bih dobila onaj dugačak, čudan pogled.

A ja sam ona ista Natalija ( no dobro, drugačija ) ali sada s mirom, prihvaćanjem i ljubavlju lebdim kroz vrijeme i život i čekam na duše koje su spremne upoznati se sa dubinama svoga postojanja.
sretniljudi @ 20:44 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
51170
Index.hr
Nema zapisa.