Moj internet dnevnik
Sretni ljudi
Blog - rujan 2010
četvrtak, rujan 30, 2010

Nisam mogla odoljeti a da ne objavim najljepši kompliment koji sam dosada dobila za svoj rad. Naime Goran koji je napisao dolje objavljenu poruku, živi u Australiji i muzičar je. Nakon preslušavanja snimke svoga natalnog horoskopa, dobio je inspiraciju i motivaciju za kreiranje nove glazbe. Gorane hvala ti i puuuuuno uspjeha.

**********************************************************************

Draga Natalija :)

Prevashodno zhelim da ti se zahvalim na radu i trudu koji si ulazhila u rad praveci moju natalnu kartu! Znam da ti je neobichno sedeti pred mikrofonom prichajuci osobi koju ne vidish ali ponekad su te nekonvencionalne metode dobro doshle jer na kraju krajeva cilj opravdava sredstva! :)

Moram da ti kazhem da sam toliko dirnut tvojim izlaganjem i onim shto si mi rekla! Neznam kako da ti opishem osecaj koji me je svo vreme pratio dok sam slushao tvoju prichu! Mozhda mogu da kazhem osecaj Spoznaje-shvatanja nechega shto sam mozhda ne neki nachin znao tj kako ti kazhesh imao u sebi zabelezheno! Nije bash jednostavno chuti sve ono shto si rekla...mislim na proshli zhivot!Svakako ja sam sada u fazi kada uchim shvatiti kako i na koji nachin treba razmishljati o proshlim zhivotima,o putovanje dushe i napredovanju...i josh dosta toga! Za to je zasluzhna moja LJUBAV,ona mi pomazhe puno da steknem novu perspektivu na neke stvari koje sam vec povrshno znao jer me oduvek interesovala ona duhovna strana!Mirela je na kraju i zasluzhna shto smo stupili u kontakt jer je njen predlog bio da se pozabavimo mesechevim chvorovima i natalnom kartom!

Ostavila si jako jako veliki i pozitivan utisak na mene i smatram da si nadasve veliki preofesionalac i svaka ti chast! jednom rechju ja sam odushevljen onim shto si uradila za mene! Hvala hvala hvala...ni sto puta nije dovoljno to reci! Josh jedna stvar...kad sam chuo tvoj glas i nachin izrazhavanja dobio sam potvrdu (i ako sam to vec znao jer mi je Mirelica to rekla) da si ti jedno predivno ljudsko bice koje nosi ogromnu svetlost poklanjajuci je svima nesebichno! :))

Ps: Napravio sam pesmicu posle slushanja tvoje snimke,eto koliko mi je dobro, i hvala ti josh jednom! Drago mi je da ti se dopada pesmica! Ljubica mi je rekla! :)))

Kiss :)

Gogi

sretniljudi @ 19:40 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, rujan 28, 2010

Ovaj vikend sam bila u Beču na svom predzadnjem tečaju o čakrama. Na red su došle 6. i 7. čakra. Jedna od vježbi za 7. čakru koja me potakla na duboko razmišljanje jest tema arogancije i njene suprotnosti skromnosti. Zadatak je bio naći način transformacije energije arogancije u skromnost. Naravno najlakše je krenuti od vlastitog primjera.

Isprva nisam uopće znala što bih s pojmom arogancije, jer se kao takvom nisam uopće vidjela, no međutim malo pomalo su iz podsvijesti počele isplivavati neke ne tako davne slike. Dok sam radila sada već svoj bivši posao, uvijek sam nastojala biti najbolja u svemu što radim, što mi je i uspijevalo. Ulagala sam puno energije, vremena i truda u svoj posao i dugo vremena su ostali kaskali za mnom. Pa čak i danas nakon što sam dala otkaz, još uvijek me se glorificira i stavlja na pijedestal, što mi često smeta. No međutim, tada sam bila vrlo ponosna na sebe i često puta bih upala u energiju arogancije, čak ponekad niti ne uočivši taj dio sebe dok me netko blizak ne bi na to upozorio. Naravno da sam na osnovi toga bila privilegirana i to mi je godilo. No međutim ta je privilegija imala i svoje negativne strane. Naime nije lako biti uvijek najbolji u onome što radiš. Uvijek postoji mogućnost da dođe netko s nekom boljom idejom, odradi nešto bolje od tebe i stoga sam često pojedine osobe gledala kao svoju konkurenciju. U tim trenucima bih se zatvarala u svoju sobu i većinu poslova koje sam mogla odraditi u timu, odrađivala sama. Malo je bilo onih kojima sam vjerovala da mogu nešto dobro učiniti kao i ja. Nije bio u pitanju novac, nego samo Ego koji se bojao da bi netko mogao biti bolji od njega i da bi se mogle srušiti sve iluzije koje sam dotada gajila o sebi.

Sada kada pogledam iza sebe, shvaćam da je arogancija samo proizvod Ega i manjka vlastite vrijednosti. Arogancija je samo zid koji gradimo oko sebe, jer zapravo sve što radimo jest natjecanje, ljubomora i vječna borba. Sve što sam radila bilo je kopiranje nečijeg tuđeg rada. Ono što je meni bilo potrebno jest INDIVIDUALIZACIJA!. Shvaćanje da JESAM jedinstvena i da ono što sam odabrala biti u ovome životu jest jedna puzzla u cjelokupnoj slici života i bez te puzzle slika ne bi bila kompletna. Trebalo je samo pronaći što je to. U tom traganju mnogo mi je pomogla astrologija. Proučavanjem astrologije shvatila sam kako svatko odabire svoju misiju, lekcije i barijere. Svatko odabire područje u kojem može biti uspješan, ispunjen i sretan. Također odabiremo i područje u kojima ćemo iskusiti velike strahove, blokade, transformacije. Treba samo osvijestiti što je to.

Onoga trenutka kada sam shvatila što je to što JA želim raditi i zbog čega sam rođena, polako je nestajalo straha i preokupacije time što će netko drugi učiniti ili da li će biti bolji od mene. U moje polje ušla je energija sigurnosti i samospoznaje. I u tom trenutku se javlja osjećaj skromnosti koji je popraćen osjećajem ljubavi i suosjećanja za okolinu. Osjećaj zahvale za sve što nam život pruža i dobro i loše. Javlja se osjećaj lakoće, ispunjenja i shvaćanja igre života i naše uloge u toj igri. I polako se pojavljuje osjećaj jedinstva i velikog poštovanja prema svakoj duši! A to je uistinu predivan osjećaj.

sretniljudi @ 21:01 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, rujan 18, 2010

U životu svakoga pojedinca, svake osobe, duše postoje situacije u kojima budemo testirani u postojanosti svojih odluka. Kaže se da svemir ili bolje rečeno, mi sami sebe testiramo tri puta za istu lekciju. Moj test je ovaj puta bio bivši partner a prije nekoliko mjeseci bivša prijateljica. Sve su to duše koje su u jednoj etapi moga života bile bitne kako bi osvijestile moje zadatke i moje lekcije koje sam odlučila riješiti u ovome životu. Obje su imale ulogu mog pronalaženja osobne snage i moći koje sam im nekada davno svojevoljno predala. I upravo sada kada sam došla u ravnotežu sama sa sobom, one su se opet pojavile nakon dugo vremena šutnje. Slučajnost ili ???? I koliko god bila svjesna da oni više nisu dio moga života toliko onaj drugi dio mene želi znati što žele. Ljudska znatiželja je vrlo snažan akcelerator no ponekad može biti i pogubna. Ili kako to stranci lijepo kažu: curiosity killed the cat.

Također se pojavila i ona pristojna Natalija koja je smatrala kako nije u redu ne javiti se, pa makar pristojnosti radi reći: hvala na pozivu ali ne hvala.

No sjetivši se svih onih teških situacija, suza, grča, negativnih energija koje su me okruživale u trenucima kada sam bila u energijama tih osoba, ipak su bile odlučujuće da napravim finalni rez i da zahvalim dušama u sebi na svemu što su donijele u moj život. Ako trebam još nešto naučiti iz ove lekcije, neka to bude kroz nove duše, nova iskustva i nove situacije. Duhove prošlosti ostavljam iza sebe. Gledam samo naprijed. Biti će još testova, u to ne sumnjam. Za sada sam jedan prošla :o).

sretniljudi @ 13:12 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, rujan 14, 2010

U posljednjih nekoliko dana prolazila sam kroz snažne cikluse transformacije straha. Solarni plexus mi se grčio, svaki pokušaj da nešto suvislo napravim pao bi u vodu jer bi se pojavio strah da to što ću učiniti neće biti dovoljno dobro. Kada bih nakon toga odlučila da je ipak možda bolje da ostavim stvari po strani i da pričekam dok se situacija u meni ne smiri, pojavila bi se opet grižnja savjesti kako ništa ne radim a toliko me posla čeka. Začarani krug!

Niže Ja uživalo je u upravljanju mojim životom a ja se nisam imala snage suprotstaviti…barem ne u tih nekoliko dana.

Ne sjećam se kada sam zadnji put osjetila tako snažnu energiju straha u sebi. Moja najbolja prijateljica me prisjeća na sve klijente koje sam imala u zadnjih mjesec dana i govori mi kako je njihova snažna energija straha, isto tako iskopala onaj najdublji strah u meni a to je strah od neuspjeha u duhovnom poslu. Od kako sam se upustila u rad s ljudima, svjesna sam da ću biti transformator njihovih energija, no vjerojatno nisam bila dovoljno svjesna činjenice da će sva ta energija utjecati i na moj rad i moje funkcioniranje i da će na površinu isto tako iskopati i one moje najdublje emocije. Sva ona divna energija koju sam prije toga osjećala u sebi, sva ona radost koju sam imala zbog manifestacije novog prostora, sve one nove ideje…sve je to odjekivalo kao eho i kao davna prošlost u mome srcu. Svako nastojanje da se pokrenem, rezultiralo je ekstremnim strahom, grčenjem i mišlju: nije dobro, nije dobro, ne valja!

Navečer bih zaspala s osjećajem nervoze i straha i ujutro bih se isto tako budila s nepodnošljivom osjećajem u solarnom plexusu.

No nakon pet dana borbe, u meni se kao i uvijek pojavila snaga i bunt. Znala sam da nije grč u mom solarnom plexusu problem, nije strah problem, nisu tuđe energije problem…problem je u mojem Nižem Ja koje je u tim trenucima koristilo sve moguće načine da me odvrati od svakog mog nauma. Jer strah može isto tako biti i jedan lijepi okidač da se pokrenemo, da učinimo promjene u svome životu. Strah vodi korjenitoj transformaciji ako se upustimo u ono čega se bojimo. Dolazi do katarze u nama koja se ne događa kada u našem životu teče samo med i mlijeko, nego u onim trenucima kada se upustimo u skok i ne znajući da li će nam stopala dotaknuti tlo.

I svi oni strahovi koje nosimo u podsvijesti i koji izbijaju na površinu van, samo su energije koje nismo odradili, energije koje su ostale blokirane u trenucima kada se nismo mogli suočiti s našim Nižim Ja. A naše Niže Ja ponovno će ih iskoristiti kako bi nas ponovno i ponovno, povuklo unatrag i stvorilo još veću blokadu u nama.

Sva ona vjerovanja u sotone, entitete i tamnu stranu, sve je to proizvod NAŠEG Nižeg Ja i energija koje kreiramo što svjesno što podsvjesno. Naša svijest je ta koja kreira sve što je oko nas. Oduvijek volim izreku: kako iznutra tako izvana i obrnuto. Istinski vjerujem da ne možemo nekoga s druge strane planete osuđivati za sve nedaće i probleme u svijetu. Ako smo svi jedno a jesmo, zar onda ne može i naš pozitivan doprinos utjecati na mali pomak? Zar neće svaka pozitivna misao, svako naše unošenje svjetla u naš život isto tako utjecati i na život oko nas. Zar se neće širiti kao koncentrični krugovi? I stoga ako pobijedimo svoje Niže Ja, ako ga zauzdamo i unesemo što više svjetla u naš život, živimo život koji smo odabrali, suočavamo se sa lekcijama, teškoćama, problemima, tražimo pomoć…prihvatimo ono što nam život nudi, zar možemo ne uspjeti i promijeniti sebe a time i svijet oko sebe!!!!
I tako sam ja šutnula svoje Niže Ja u guzu i krenula ( i dalje s grčem ) najprije van među ljude i istraživanje ponuda namještaja za svoj novi prostor, te se vratila iscrpljena ali sretnija i zadovoljnija. Pružila si zadovoljstvo kupanja u eteričnim uljima i Aura-Somi i nakon toga se utoplila u krevetu. I znate što…danas mi je puno puno bolje, što se može vidjeti i po ovome postu kojeg sam napisala odmah rano izjutra.

I stoga ne dozvolite si niti trenutka da vas strah a ponajviše vaše Niže Ja, odvuče u depresiju i tamu. Sagledajte situaciju i pokušajte osvijestiti poruku i učenje koje stoji iza te energije. Ako ne možete sami, potražite pomoć. Toliko je divnih terapeuta koji vam mogu pomoći i toliko divnih alata na raspolaganju. Najgore što možete učiniti jest da se prepustite i da potonete još dublje. Jer strah je samo tu da nam pomogne a na vama je odluka da li ćete ga doživjeti kao blagoslov ili prijetnju.

sretniljudi @ 08:50 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 13, 2010

U Frankfurtu sam. Odlazim do Hotela gdje su smješteni Margaret i njen tadašnji muž Peter i na svoju veliku radost spoznajem da je udaljen samo par ulica dalje od mog hotela i da ne moram koristiti javni prijevoz.

Uzbuđena sam i strah grči moj solarni plexus. Sto pitanja prolazi mojom glavom: Kakvi su ostali? Jesam li dovoljno napredovala? Što će mi reći Maitreya i Margaret? Hoće li biti razočarani sa mnom i mojim trenutnim postupcima u životu? U to vrijeme svog života bila sam vrlo nesigurna i vrlo zatvorena osoba. Svoj privatni život držala sam strogo pod kontrolom i samo su vrle bliske osobe znale što se događa u mojoj nutrini. Na van sam djelovala vrlo sigurno i samosvjesno, no samo sam ja znala da je to samo bila maska. Duboko u svojoj duši znala sam da Maitreyi neću moći ništa sakriti i užasavala sam se njegove kritike ili ne daj Bože, iznošenja svojih nedostataka pred grupom. No isto tako sam znala da je ovaj tečaj nešto što mi može pomoći da se suočim sa samom sobom i učinim korake koji će mi omogućiti veću svjesnost o sebi.

Upoznavanje s Margaret i grupom trajalo je kratko. Margaret nas je pojedinačno pozdravila i najavila program za sutrašnji dan. Svi smo se pomalo rastreseno i sumnjičavo pogledavali. Vidjelo se da smo svi vrlo uzbuđeni i da vjerojatno tu noć neće biti spavanja. A bilo nas je odasvud, Josie iz Gibraltara, Jasper iz Engleske, Kiki i Gitta iz Njemačke, Hanne iz Danske…pravi miš maš Europejaca i ja jedina s Balkana.

I kao što to obično biva sa svim ljudima u životu…postoje oni s kojima se odmah prepoznate i s kojima ostajete prijatelji do kraja života te oni koji samo popunjavaju trenutne potrebe duše i netragom nestaju nakon razlaza. Tako je bilo i na ovome tečaju: Kiki, Hanne, Jasper i ja…svi smo nekako odmah prvi dan osjetili da želimo sjediti zajedno i nakon toga bili nerazdvojni svih 6 dana.

Tog prvog dana prvi puta sam osjetila i vidjela što znači duboko trans kanaliziranje i osjetila Maitreyinu bezuvjetnu ljubav i poštovanje. Pozdravio nas je i rekao kako nije slučajnost što smo ovdje, kako kao pojedinci tako i kao grupa. Svi smo ostali pomalo zatečeni i nekako zbunjeni. Nitko od nas nije nakon toga prozborio niti riječ i vjerujem da je svatko od nas tada još više osjetio sreću i zadovoljstvo što je prisutan na ovakvom predivnom tečaju.

Svih 6 dana proletjelo je jako brzo. U tih 6 dana naučili smo mnogo o sebi, nivoima svjesnosti, životu poslije života, astrologiji, našim vodičima…

Niti u jednome trenutku bez obzira na moj strah, Margaret nije rekla nešto čime bi ikoga uvrijedila ili osudila. Svaka sugestija, svako iznošenje činjenica bilo je uvijek dano s ljubavlju i suosjećanjem i nikada nametnuto. Svaki dan bio je ispunjen predivnom energijom koja je čistila naša energetska tijela. Ujutro bismo se budili umorni no s velikim iščekivanjem novoga dana.

Zadnji dan ponovno smo se družili s Maitreyom. Taj dan je bio poseban jer je Maitreya svakome poimence davao certifikat i razgovarao s njim. Sjećam se svojih suza kada mi je Maitreya rekao: Draga Natalija, sve će biti u redu. Znamo kroz što si prošla draga ali znaj da će tvoj život sada biti drugačiji. Mi smo uz tebe. Ne zaboravi to!

Energija ljubavi koju sam tada osjetila u svome srcu i danas mi tjera suze na oči. Znala sam da sam našla svoju duhovnu obitelj i sreći nije bilo kraja.

Maitreya nas je pozdravio sa željom da nas vidi i na sljedećem naprednom nivou u Australiji.

 

Nastavlja se…

sretniljudi @ 21:04 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 9, 2010

Završio je još jedan privatni tečaj « Osnova metafizike». Radosna sam jer je klijent otišao zadovoljan i ja bez obzira na fizički umor i mentalnu iscrpljenost, osjećam sreću i zadovoljstvo. 6 intenzivnih dana teorije o metafizici, meditacije, svakodnevni tretmani. Klijent odlazi s riječima: hvala ti, hvala ti. Nikada ti ovo neću zaboraviti. Uistinu ovo je tečaj koji mijenja percepciju života, podiže nas na novi nivo vibracije i daje nam snagu za nastavak puta.

Sjećam se svog početka…

Sve je počelo 2001. godine kada mi je moja tadašnja učiteljica Reikia pokazala stranicu Maitreye. Počela sam čitati poruke i jednostavno nisam mogla stati dok nisam pročitala sve. Kada sam pronašla Margaret i Maitreyu, kao da sam pronašla sebe i svoju istinu. Nisam mogla dočekati da Maitreya objavi novu poruku i imala sam osjećaj kao da je svaka napisana upravo za mene i moje trenutne potrebe. Ono što me je privuklo jest jednostavnost i praktičnost, ljubav i suosjećanje koje sam osjećala u svakoj poruci. Često sam se zgražavala nad vlastitim postupcima, strahovima, manjku samopouzdanja i samopoštovanja no međutim u porukama sam pronalazila utjehu i nadu da je sve premostivo, učila o dijelu sebe koji se zove Niže Ja i polako pronalazila svoj mir. No međutim ipak sam cijelo vrijeme osjećala da još nešto nedostaje i da je potrebna snažnija energija koja bi mi pomogla da se više nikada ne vratim u obrazac u kojem sam se trenutno nalazila. Mojoj sreći nije bilo kraja kada sam jednoga dana na stranici otkrila da će Margaret održati tečaj «Osnove metafizike» u Frankfurtu. S obzirom da je u to vrijeme živjela u Australiji, za mene je to predstavljalo predivnu priliku da osjetim energiju Majstora i da učinim nešto veliko za sebe.

Nakon što sam poslala mail Margaret i prijavila se za tečaj, probudilo se moje Niže Ja sa svojim strahovima. Kao prvo trebalo je objasniti bližnjima zbog čega idem u Frankfurt a da nije vezano za posao, trebalo je skupiti ne tako malu svotu novca za tečaj, put i smještaj. Moje Niže Ja pronalazilo je stotinu razloga da možda ipak odustanem i da pričekam do sljedećeg termina, uvjeravalo me kako sigurno neću imati novac do termina uplate itd. itd. Moje Niže Ja činilo je apsolutno sve kako bi me zaustavilo u mom naumu. No međutim svemir je ipak htio drugačije i ja sam se mic po mic približavala svojem cilju. I tu je moje Niže Ja zadobilo zadnji udarac. Naime prije odlaska u Frankfurt, trebalo je izvršiti uplatu novca na račun Maitreya Instituta. Najprije me moje Niže Ja sabotiralo lijenošću da odem do banke, pa je bilo problema oko podataka potrebnih za doznaku novca, pa mi je bankovni trošak bio previsok itd. itd. 

Nakon nekoliko mailova i dopisivanja s Margaret o problemima oko uplate, zadnji mail koji sam dobila od nje osjetila sam kao veliku pljusku svome Nižem Ja. Naime u tom mailu me Margaret pitala da li ja doista ŽELIM doći na tečaj? U tom trenutku nešto se u meni preokrenulo, osjetilo sram, neugodu i ljutnju. NARAVNO da želim!!!!! U tom bijesu i sramu, otišla sam do banke i naravno sve je prošlo bez ikakvih problema. Do tada sabotažama mojeg Nižeg Ja nije bilo kraja i danas znam da je rečenica koja je u meni izazvala takvu reakciju, bila rečenica samog Maitreye.

I tako sam se u lipnju 2002. našla u Frankfurtu.

Inkarnacijama i inkarnacijama se borimo s istim lekcijama, istim strahovima, istim problemima. Vraćamo se iznova i iznova u fizičko tijelo i nažalost opet padamo na testovima. Tek kada shvatimo koliko smo duboko zaglibili, tražimo pomoć od Majstora i molimo ih da učine sve kako bismo se suočili sa svojim Nižim Ja i konačno naučili ono što smo sami pred sebe postavili kao zadatak.

 

Nastavlja se…

 

 

 

sretniljudi @ 13:12 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
51170
Index.hr
Nema zapisa.