Moj internet dnevnik
Sretni ljudi
Blog
ponedjeljak, rujan 19, 2011



"Things do not change, we change" Henry David Thoreau

Da me netko danas pita da li volim promjene spremno bih odgovorila DA. No međutim da ste me to isto pitali prije dvadeset godina, vjerojatno bih razmislila o odgovoru i postavila sto potpitanja tipa; ovisi što bih trebala promijeniti? Kada bi se promjena trebala dogoditi i sl.? Naravno sva su ta pitanja izvirala iz moje velike riznice straha.

Danas sam svjesna činjenice da su mi se najveći pomaci, bilo unutarnji bilo vanjski, događali upravo u situacijama kada sam korjenito mijenjala svoj život. Bilo da se radilo o raskidima nezdravih veza ili odlasku s poslova koji me više nisu zadovoljavali. Te promjene i odluke niti u jednome trenutku nisu bile lake ali su bile neminovne. Sa svakom novom promjenom moj život bi dobio jedan novi smisao, novu formu, novi mir. Svaka nova promjena donosila je nove izazove, nove ljude, nove mogućnosti, novu energiju, veći mir u moj život. Svaka nova promjena donosi i nove strahove, no tjera nas da se iznova i iznova kalimo i tjeramo u sve veće borbe s onim dijelom sebe koji nam govori kako nešto ne možemo.

Danas znam da mogu sve što želim i hoću. Možda to nešto neće doći u onome trenutku u kojem ja mislim da bi se trebalo dogoditi pa onda moram vježbati strpljenje i vjeru, možda moram duboko u sebi iscijeliti neku ranu ili promijeniti duboki podsvjesni obrazac. Ponekad nas svemir stavi na «čekanje» koje se nama čini beskrajnim no međutim, kako narod kaže, sve uvijek dođe na svoje.

Jako mi je teško kada gledam ljude koji se bore sa svojim problemima i smatraju da za njih nema izlaza jer ih u tome sputava obitelj, okolina, posao, financije. I pronaći će sto razloga zbog čega nešto ne mogu promijeniti. No međutim za svaki problem postoji i rješenje, samo možda ne u onome aranžmanu u kojem to očekujemo. Upravo zato ne treba gubiti nadu, jer nam jednoga dana netko može pokucati na vrata i pružiti nam nešto što nas može izvući iz situacije u kojoj se nalazimo. Naše Niže Ja jedva čeka da dignemo ruke od sebe kako bi nas dalje moglo terorizirati svojim mislima i emocijama. Možda je onda bolje učiniti nešto jer će se teror nastaviti tako i onako ali ovako ćemo barem znati da smo napravili jedan korak naprijed. Sada se sigurno pitate: A što ako napravim krivi korak? Nema krivih koraka. U životu postoje samo učenja i ništa drugo.

Nitko nam ništa ne može garantirati. Sve ovisi samo o nama. Može neki potez ili promjena biti savršena no možda ćemo tijekom vremena zbog straha ili brige učiniti nešto što će nas skrenuti s puta i odvesti u nekom potpuno drugom smjeru s kojeg ćemo se opet jednoga dana morati nekako vratiti na onaj pravi. Ali vjerujem jer sam to i sama iskusila, da smo i da ćemo i na tom makadamu naučiti mnogo korisnih stvari.

Kako kaže Osho: radite što je moguće više pogrešaka u životu i nemojte se bojati činiti ih. Kroz činjenje grešaka učimo, no samo se potrudite da istu grešku ne ponovite.

S ljubavlju

Natalija

sretniljudi @ 10:11 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, srpanj 26, 2011

Komforna zona, što je to? U mom slučaju to bi bio period života u kojem bih se uljuljkala u neko iluzorno stanje da mi je dobro a zapravo često negodujući glasno ili u sebi zbog ispraznosti života i imajući povremene napadaje grižnje savjesti jer ne živim onako kako bih htjela, svjesna toga da moram nešto promijeniti ali mi moj strah i moje isprike ne dozvoljavaju da se pomaknem s mrtve točke. I tako bih se ja danima tješila da će sve biti dobro a zapravo se ništa ne bi promijenilo jer niti ja ništa ne bih mijenjala u sebi a time niti oko sebe. Ako bi ova faza potrajala predugo, grižnja savjesti pretvarala bi se u ljutnju. Ukoliko bi netko izvana slučajno ili namjerno «upro prst» u moju bolnu točku, nastala bi vulkanska reakcija jer naravno svi mi teško prihvaćamo da nam netko soli pamet oko nečega za što i sami znamo da moramo promijeniti.

Ukoliko se iz ove faze ne izvučem sama, svemir će se potruditi da me iz moje komforne zone izvuče silom. Kao i u mom nedavnom slučaju kada su se odjednom zatvorila vrata na koja sam računala i morala sam posegnuti za onim čega sam se najviše užasavala ( ili bolje rečeno moj Ego ).

Kaže stara poslovica: naša najveća snaga stvara se iz naše najveće slabosti. Odjednom su se upalile žaruljice za alarm i nestali su svi oni strahovi i sve one prepreke koje je moje Niže Ja tako vješto do tada kreiralo u mome umu. Odjednom je sve postalo moguće i tako lako, samo je bilo potrebno učiniti taj jedan korak i otvoriti se mentalno, emotivno i duhovno. Rješenje mog problema bilo je tu za dva dana.

Svemir nam učestalo šalje signale ( kroz osjećaje, intuiciju i sl. ) da ne živimo onako kako bismo trebali no nažalost često te signale zanemarujemo. Onda nam poruke pošalju putem ljudi iz naše okoline, no međutim često nas te poruke pogode u bolni živac i onda se povučemo još dublje u našu ljušturu. Ako se ne otrijeznimo niti nakon velikog broja upozorenja svemir na stol izvlači, kako to moja učiteljica kaže: the big guns ( prev.: teško oružje ).

Svatko od nas je prije nego što se rodio u ovome fizičkom tijelu, odabrao lekcije i put svoje duše. U tom odabiru sudjelovali su i naši duhovni vodiči koje smo zamolili da budu uz nas i da nas vode i korigiraju ukoliko s tog puta skrenemo. Mi smo im isto tako dali u zadatak da učine sve što je u njihovoj moći da nas vrate na pravi put. Vjerujte da im nije lako i da ne vole da patimo ali ponekad je patnja jedini način da progledamo i da započnemo uspon iz ponora u kojeg smo se sami bacili.

U svome životu upoznala sam priličan broj osoba koje su našle sebe tek nakon što su prošle teške bolesti, stradavanja, izgubile financijsku sigurnost i sl. stanja. Sve te osobe danas izjavljuju da su svjesne činjenice da su sebe same dovele u stanje katastrofe i da ih je ta ista nedaća vratila tamo gdje su odavno trebali biti samo da su poslušali svoje srce i svoj unutarnji glas. Naravno ima i onih koji u potpunosti pokleknu i izgube bitku no ta ista lekcija ih čeka u nekom od narednih života, samo što će tada biti puno teža.

Sada shvaćam da su svi ti strahovi koju su mi se redovito nametali od strane moga Nižeg Ja, bili u potpunosti iracionalni i besmisleni i da je njihov cilj bio samo da me spriječe u mome nastojanju da promijenim svoj život na bolje. Jer sada su se otvorila nova vrata s novim mogućnostima, novim ljudima, novim situacijama i sve se savršeno posložilo. Učim i ja iznova i iznova i toplo se nadam da ću na sljedećem testiranju proći s pozitivnom ocjenom i da se neću dovesti do točke gdje će biti sve ili ništa.

sretniljudi @ 10:48 |Komentiraj | Komentari: 0
Brojač posjeta
51170
Index.hr
Nema zapisa.