Moj internet dnevnik
Sretni ljudi
Blog
utorak, studeni 30, 2010

Koliko često osjećamo zahvalnost u životu? Pri tome ne mislim na svakodnevno Hvala! prodavačici u trgovini, nego koliko se često sjetimo zahvaliti na životu koji imamo, na zdravlju, na hrani na našem stolu, na zdravoj pameti, na djeci, na krovu nad glavom? Primjera ima bezbroj.

Nažalost uvijek ćemo se prije sjetiti ružnih situacija i negativnih ljudi. I tada zapadamo u apatiju, depresiju, negativnost, strah. No ako se svakodnevno prisjetimo svih onih prekrasnih stvari koje imamo u životu, shvatiti ćemo zapravo koliko smo sretni i da i ove naoko trenutno ružne situacije u našem životu, isto tako imaju svoj smisao i svoje razloge.

Priroda oko nas tako nam prekrasno pokazuje da je život vječna mijena. Prekrasne sunčane dane zamjenjuje oluja nakon koje život izgleda tako svjež, tako nov; ljeto postepeno zamjenjuje zima kada se život povlači u san, no isto tako skuplja energiju za novi rast, novi potencijal koji se opet budi u proljeće. Vjerujem da biste se i vi sjetili mnogo sličnih primjera.

U ovome trenutku mi na um pada jedna prekrasna priča, kojoj se trenutno ne sjećam autora, no nije niti bitno, bitna je poanta priče:

Priča govori o seljaku koji se svakodnevno borio kao bi održao svoju ljetinu. Nakon dana i dana suše u kojima je uz tešku muku nastojao održati svoje biljke na životu, slijedila je oluja koja je uništila pola usjeva. Borio se zimi, borio se ljeti i njegovim nastojanjima nije bilo kraja. Jednoga dana u velikoj ljutnji obrati se Bogu i kaže mu kako bi on da ima tu moć, sigurno bolje upravljao prirodom nego tako velika sila kao što je Bog. Čuvši ga, Bog mu ponudi da on bude nadstojnik prirode jednu godinu. Čovjek se silno obraduje i prihvati ponudu. Uslijedila je godina u kojoj je čovjek uvijek nastojao da vrijeme bude savršeno- savršena temperatura, savršena ravnoteža sunca i kiše. No kada je došlo vrijeme ubiranja plodova, čovjek uvidi da su svi njegovi plodovi prilično slaba izgleda i veličine. I bez obzira na njihovu kvantitetu, kvaliteta je bila vrlo mala. U tom trenu shvati gdje je pogriješio: svojim nastojanjima da sve bude «savršeno», zaboravio je na činjenicu da kroz oluju, sušu, zimu, mraz- opstaju i rastu samo najjače biljke koje isto tako daju najbolje plodove i najbolje sjeme. Pruživši biljkama «savršene» uvjete, zakinuo ih je za borbu za opstankom. Zahvalivši se Bogu na pruženoj prilici i novoj svijesti, vrati mu upravljanje prirodom shvaćajući da je život u savršenoj ravnoteži bez obzira i na ružne i teške dane.

I naš život nije ništa drugačiji. Kroz teške dane se razvijamo, borimo, rastemo a u lijepim danima uživamo u plodovima našega rada. I onda opet ispočetka. Neki su možda odabrali biti kao prekrasna ivančica na cvjetnoj livadi imajući više lijepih nego ružnih dana a neki možda biti kao gorski hrast, šibani vjetrom, olujom i mrazom- uspijevajući othrvati se i najtežim uvjetima. No i ta ivančica i taj hrast svak u sebi nose svoju ljepotu i svoju snagu. I svaki taj trenutak bio on lijep ili ružan, nužan je dio našega života.

Od kada sam počela svakodnevno izjutra i prije spavanja zahvaljivati na svemu što osjećam u svome srcu, u meni je počeo rasti još veći mir i shvaćanje da je sve u potpunom i savršenom redu. Pokušajte!

sretniljudi @ 08:43 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
50638
Index.hr
Nema zapisa.