Moj internet dnevnik
Sretni ljudi
Blog
četvrtak, kolovoz 30, 2012

Mother  child

U ovom novom postu prenosim pismo moje drage klijentice i prijateljice Ivane Božinović iz Splita. Možda nekoga inspirira i da poticaj za rješavanje vlastitih problema ili nadu da je sve moguće.

Oduvijek sam bila odgovorna, ozbiljna, rješavala sve svoje probleme, završila fakultet, zaposlila se nakon duge borbe koju sam opet sama izborila. Život mi je bio slično kao i svakome, malo siv, malo u bojama. Ono najvažnije, falio mi je viši smisao života, nekako mi se nije sviđalo da je smisao života samo rodit se, učiti, raditi, imati djecu i umrijeti.

Počela sam se intenzivno moliti Bogu da mi se pokaže,da mi otkrije pravi smisao života, što god to bilo. Da mi pošalje nekoga ili nešto što će mi pomoći da osvijestim pravu svrhu života i da mi pomogne kroz moje životne puteve jer ipak, nisam bila baš tako jaka kao što sam mislila.

I ne znam kad i kako, na Internetu sam uguglala pojam sreća i sretni ljudi i otvorila mi se Natalijina stranica. Svašta lijepo je pisalo ali ono najljepše za mene, njezin mail i poziv da se javi tko god želi ako mu trebaju pomoć i podrška. Od tog prvog trena do danas Natalija je uz mene, i u onim teškim i lijepim trenucima, nekad samo pošalje jednu rečenicu i kao da kaže točno ono što mi je trebalo za duševni mir i hrabrost da riješim svoj problem. Dobila sam nekoga tko je uz mene! Za mene više od dobitka na lotu i bilo kojeg bogatstva! Onda su mi se otvorile mnoge spoznaje, lijepe knjige o Bogu i pravoj stvarnosti. Predivna uzbuđujuća faza mog života!


Dobila sam oruđe, spoznaje i duhovnu podršku. Sad samo zakoračiti u pravi život i učiniti ga kakvim želim! Kako sam ušla u kasne dvadesete već sam počela razmišljati o braku i majčinstvu. Brak, naravno, samo kad sretnem onoga ko će me voljeti i poštovati i razumjeti (opet ona moja kontrola svega u životu). I tek sam ga upoznala u 28.godini ali sam bila strpljiva dotad i nisam pristajala na nikakve kompromise. I u tome sam uspjela! Ali teška je i ta navika, uvijek u svemu biti uspješan i savršeno usmjeravati svoj život! Međutim, bio je jedan problem-majčinstvo! Ultimativni strah! Tu nema savršenstva, ne možeš utjecati na to kakvo ćeš dijete imati, ne možeš sve imati pod kontrolom. Usto i neki osjećaj da je taj strah dublji od onoga što vidim, kao da me prati odavno.

Zbog toga straha uvijek ali uvijek sam imala zaštićene odnose. Znala sam i osijećala da je to povezano sa prošlim životima. Povjerila sam to Nataliji, ona je rekla da sam blokirana u tom smislu, ali da duša koja me čeka i koja će biti moje dijete još neće doći u moj život jer ja još nisam spremna. Koliko god sam se bojala majčinstva, nakon udaje 2009. odlučila sam početi raditi na bebi, pa kad god da dođe. Nakon 1. mjeseca pokušaja bila sam uvjerena da sam trudna, mislila sam da to ide lako. Bilo me je strah i u biti nisam željela dijete. Ali budući da sam znala da je moj strah koji me blokira i da moram to nadići, nastavila sam i svaki mjesec iščekivala menstruaciju uz olakšanje kad bih je dobila.

Sve moje duhovne spoznaje i Natalija pomogli su mi da uđem u taj moj najveći strah i prevladam ga. Najviše od svega spoznaja da ovaj život nije prava stvarnost i da smrt zapravo ne postoji, da smo jedna vječna duša koja nema kraja. U jednom trenutku sam pitala Maitreyu, uzašlog Majstora koji je uz Natalijinu energiju, i odgovorio mi je da ja imam podsvjesni strah od majčinstva jer nisam bila dobra majka u prošlim životima i da nisam pazila svoju djecu. Rekao je da ponavljam afirmaciju da sam divna majka i da je strah nestao. To sam radila mjesecima kad god bih se sjetila. Ali podsvjesno sam energetski blokirala začeće i toga sam bila svjesna. To je trajalo 3 godine.

Napravila sam testove hormona i sve briseve i preglede, kod mene sve savršeno. Kod muža malo gori spermogram. Znala sam da je sve stvar vremena i nisam se opterećivala, samo sam molila Boga da mi pošalje bebu kad budem spremna i da bude sve u redu, kad god to bilo. Međutim, kako se ništa nije događalo, pohrlila sam za pomoć mom anđelu čuvaru. Natalija je rekla, kanalizirajući energiju Lady Nade, da mi stvarno treba pomoć i to najbolje u obliku regresije, dakle uvida u prošle živote, kako bih iscjelila svoje podsvjesne strahove. Moram priznati da sam se bojala toga što ću tamo vidjeti, hoće li me to preplašiti, to je bio strah od nepoznatog.

Ali Natalija je toliko topla i nježna i imam u nju bezgranično povjerenje i ove godine u 2. mjesecu odlučila sam se putem Skypa obaviti regresiju. Jednu u 2.i jednu u 3.mjesecu. Tu sam vidjela neke energije koje mi pritišću srce, energiju mog oca koju sam uspjela odmaknuti iz svog srca jer je bila negativna, vidjela sam provaliju u obliku mojih strahova, ali sam se spustila u nju. Vidjela sam i svoje mane u obliku opterećenosti sa svime,i grintanja oko svega, sve to uobličeno u staricu koja je u biti dio mene.

Trebala sam pomiriti taj dio sebe sa sobom, ne prezirati ga nego zavoljeti. Trebala sam zavoljeti sebe sa svim svojim manama i shvatiti da me Bog voli i kad griješim i kad sam jadna i mala. Vidjela sam jedan život u kojem sam bila sama, radila u bolnici, neprivlačna, puna gorčine. Na mojoj duši je ostao trag nepoštovanja sebe i osjećaja da ne zaslužujem sreću. I to sam morala iscijeliti. Uglavnom, najvažnije od svega, prije obe te regresije Natalija me pitala važno pitanje, koji je moj cilj regresije. Teško je bilo prevaliti to preko usta ali znala sam da je to jedino što moram: Dobiti bebu! Tako sam i rekla. I onda, u 4. mjesecu dogodilo se začeće moje bebe!!! Ona sada iz dana u dan raste u meni i znam da je to Božja ruka spustila svjetlost i blagoslov na mene. Odmah sam znala,osjećala da sam trudna. Osjetila sam strah ali i sreću kad sam napravila test, plakala sam od navale emocija! Odmah sam javila Nataliji i objasnila je da me strah od odgovornosti za jedan život,od gubitka slobode,od potpune promjene života. Poslala mi je cvjetne esencije koje je napravila upravo za te osjećaje koje sam joj objasnila.

I stvarno,od tada,tako sam mirna, tako blagoslovljeno spokojna i sigurna da ja to mogu i hoću i da ću biti savršena majka svom djetetu. Moji strahovi su toliko umanjeni da mi se čini da su i nestali. Još ne znam što me čeka, ali znam ako padnem, Natalija je tu da stavi pod mene najmekši svileni jastuk istkan od beskrajnih niti bezuvjetne ljubavi.

sretniljudi @ 11:22 |Komentiraj | Komentari: 0
Brojač posjeta
51170
Index.hr
Nema zapisa.